FUAD MUZUROVIĆ prvi je nakon osamostaljenja BiH preuzeo nogometnu selekciju nove države. Od 1995. do 1998. dva puta se susreo s hrvatskom odabranom vrstom, tijekom kvalifikacija za SP u Francuskoj. Nije uspio u Bologni 1996., kada je Hrvatska slavila 4:1, niti u Zagrebu godinu dana poslije. Bilo je 3:2 za tadašnje vatrene.
> Susret počinje u 20.30 sati, a možete ga pratiti na live.index.hr
Izbornik nas je trebao dočekati u predvorju hotela Radon Plaza, gdje su odsjeli i naši nogometaši. Oko podneva zazvonio je mobitel. "Zamolio bih vas da dođete na 13. kat, iz stanovitih razloga ne želim se spuštati dolje.". Dugo smo razgovarali u tišini Kongresne dvorane. Uglađeni gospodin, nakon što smo si pružili ruke, kazao je: "Nevoljko ovo činim, na dan utakmice obično nema razgovora. No, obećao sam. Samo ne možemo u predvorje tamo bi me rastrgali".
Nije pritom mislio na novinare, već na mnoštvo koje se od ranih sati natiskalo u Radon Plazi, s nadom da će dobiti koju ulaznicu ili dres. Muzurović je želio mir za sebe i svoje momke. Susret s Hrvatskom za njih ima veliki značaj. Nakon tri uzastopne, ali i neočekivane pobjede u kvalifikacijama, nadaju se novim uspjesima. I iako to nitko neće priznati, nadaju se povijesnom plasmanu na veliko natjecanje.
"Da budem iskren, igramo s jednom od najjačih europskih momčadi. Hrvati su naši susjedi i prijatelji, ali to ne znači da ćemo odigrati prijateljsku utakmicu. Šesta ste reprezentacija svijeta, mi smo 27. Ali napravili smo golem iskorak, tri iznenadne pobjede rezultat su zdravog razmišljanja. Nagrađeni su ovim lijepim uspjehom. Ipak treba ostati čvrsto na zemlji. Naša je reprezentacija, da tako kažem nova, znate što se sve događalo na relaciji sa nogometnim savezom. No, rukovodstvo je postavilo određene ciljeve u ovim kvalifikacijama jer su prije propuštene mnoge prilike. To za nas nije bilo opterećenje, dapače. U međuvremenu se dogodilo mnogo lijepih stvari. Moramo zadržati našu poziciju u skupini, pa i večerašnjom utakmicom dokazati da vrijedimo. Volio bih samo da Koševo bude puno, ali čujem da nije neki veliki interes."
Na upit zašto, odgovara: "To je specifično, tako je bilo i s Nijemcima kada su bili svjetski prvaci. Na Koševu ih je dočekalo šest tisuća ljudi.
Skandali u BiH nogometnom Savezu
Barbarez, Salihamidžić, Bolić, Papac, Bajramović samo su neki od nogometaša koji i dalje bojkotiraju nacionalnu vrstu. Elvir Bolić jednom prilikom banuo je ušao u hotelsku sobu visokog dužnosnika saveza i pronašao ga s jednim od delegata iranske nogometne reprezentacije uoči međusobnog prijateljskog dvoboja. Između njih stajala je aktovka puna novca i ne čudi što je reprezentacija BiH upravo s Iranom često dogovarala prijateljske oglede. To je samo kap u moru skandala koje su direktor Pašalić i glasnogovornik Ušanović uporno gurali pod tepih.
"Poslije utakmice s Norveškom u Oslu, novinari su me pitali o tim događajima. Odbio sam odgovoriti jer to jednostavno nije u mojoj domeni. Nisam prisustvovao nijednom od spomenutih događanja, niti sam dio tih odnosa. Želim govoriti samo o svojoj ekipi i igračima. No, kao čovjeka i navijača BiH reprezentacije sve me to strašno pogodilo. Razgovarao sam s igračima koji ne žele nastupati odmah kada sam izabran i kazao da nemam nikakve veze s tim. Oni su rekli da izuzetno cijene mene kao čovjeka i moj rad, da im je drago zbog mene, ali se tu jednistavno radi o nekim drugim stvarima. Nesporazume na drugim relacijama neću komentirati jer niti ne znam glavne detalje."
Kad ste se već dotakli gospodina Blaževića moram kazati da je zajedno s tadašnjim Hajdukovim direktorom Vedranom Rožićem učinio veliku stvar za Sarajevo. Tada smo organizirali humanitarne utakmice za hendikepiranu djecu i raseljene obitelji. Bili smo njihovi gosti 15 dana kada smo odlučili izaći s istinom o ratu u Sarajevu. Ćiro nas je također dočekao u Splitu, on je nekada i igrao za Sarajevo. Danas je drugo vrijeme i on je bio legitimni kandidat za izbornika BiH. Splet okolnosti rezultirao je da ipak ne dođe na tu funkciju, iako smatram da je Ćiro, na račun svog imena i onoga što predstavlja u svijetu nogometa, mogao učiniti puno više za reprezentaciju BiH. Mogu ga zbog toga donekle i osuđivati, ali nikada mu ne mogu oduzeti njegove uspjehe, najveće koje je hrvatski nogomet postigao. Ćiro i danas sanja onu utakmicu u Zagrebu, odnosno priliku Elvira Baljića kod 2:2, da je on tada zabio gol Hrvatska ne bi išla na Svjetsko prvenstvo.
Kolika je razlika danas u hrvatskom i bosanskom nogometu po pitanju tehničke potkovanosti? Nekad su svi bili dio poznate jugoslovenske nogometne škole.
Hrvatska je u prednosti zbog kontinuiteta, imali ste Blaževića, Jozića, Barića i Kranjčara koji je izvanredno vodio reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu. Svidio mi se njegov rad, danas je tu Bilić koji je vodio mladu reprezentaciju, a vaš Savez učinio je nešto fantastično kada je dao priliku njemu i njegovim prijateljima Prosinečkom i Asanoviću da nastave rad sa seniorima. Izuzetno ga cijenim kao čovjeka i igrača, bio je među najboljim stoperima u Europi a sada čini velike stvari s reprezentacijom. Igrate izvanredan nogomet, kompaktni ste kao cjelina. Ono čega se posebno sjećam u posljednje vrijeme je svijetli trenutak Vedrana Ćorluke u derbiju Manchester Cityja i M. Uniteda, gledao sam derbi, Ćorluka je odigrao fantastično, čim sam ga vidio u hotelu čestitao sam mu, način na koji je Ferdinandu dao do znanja s kim ima posla je nešto posebno.
Trebam li dalje spominjati braću Kovač, Šimunića, Šimića, Modrića kao ponajboljeg veznjaka Europe, Dudua, Olića koji je igrao s Rahimićem u CSKA, zaista imate kvalitetnu reprezentaciju. Što se nas tiče imamo tri vrhunska rezultata, ali treba nam da se uigramo. Velika je stvar da nam se Rahimić vratio i siguran sam da je bio u reprezentaciji u vrijeme Bake Sliškovića vjerojatno bi bio prevaga za odlazak na Svjetsko prvenstvo. S njegovim dolaskom stabilizirali smo se u obrani. Drugi igrači su dobili sigurnost, ima i drugih koji dolaze poput Edina Džeke koji je nagovijestio velike mogućnosti, zatim tu je Ibričić koji trenira kod Ćire i mnogi drugi. Nadam se da ćemo posložiti igru i postići dobar rezultat.
Bi li odlazak na Europsko prvenstvo bio najveći uspjeh vaše karijere?
Definitivno, nikada nismo ni ja ni Bosna imali imali prilike biti na velikom natjecanju, tek jednom smo na Dunhil Kupu u Maleziji bili u finalu s Kinom, Slišković je dvaput bio nadomak Europskog i Svjetskog prvenstva. Nama će biti teško u ovim kvalifikacijama, ali na pravom smo putu.
Neizbježno je bilo pitanje o priči da se navodno nije ustao kada se svirala hrvatska himna tijekom košarkaške utakmice na Skenderiji između reprezentacija BiH i Hrvatske 1997. godine.
Nemam pojma odakle je to procurilo, to je notorna laž. Odrastao sam u sportu uz četiri brata nogometaša. Moj odgoj ne bi mi nikada dozvolio da tako nešto napravim. Obitelj me odgojila da poštujem sve što je sveto, uostalom imamo mnogobrojnu obitelj u Hrvatskoj, pogotovo u Zagrebu i uvijek sam težio kvalitetnim odnosima sa svim ljudima na ovim prostorima. Poštujem svakoga i ne mogu niti pomisliti a kamoli prihvatiti da mi to prišivaju.
Strahuje li od nereda?
Ne znam zbog čega su stalno prisutne tenzije, bio sam na utakmici u Ljubuškom kad su igrale naše rukometne reprezentacije, i tamo se ni u jednom trenutku nisu osjetile tenzije. Moja želja je da večeras sve prođe u korektnom i fer navijanju, kao što je to bilo kad je Sarajevo igralo u kvalifikacijama s Genkom i Dinamom iz Kijeva, nije pala niti jedan petarda, no to su navijači FK Sarajevo. Ne bih htio nikoga vrijeđati ali znam da su BiH Fanaticosi htjeli napraviti incident protiv Turske i iskreno nije mi to jasno i ne želim o tome posebno razmišljati.
Za kraj je rekao riječ-dvije o reprezentativcima kojima će večerašnji susret biti posljednji u karijeri za BiH.
"Hvala im. Oni su bili pioniri poslijeratnog nogometa u Bosni, pokušali smo se ´98-me plasirati na Svjetsko prvenstvo, bili smo outsajderi, ali na kraju je ispalo da smo reprezentacija vrijedna respekta."