DA SE Chris Paul nije ozlijedio, sve bi bilo drukčije.
Houston Rocketsi tim su riječima tješili sebe i uvjeravali sve ostale nakon što su prošle godine u finalu Zapada u sedmoj utakmici, na svojem parketu, promašili 27 uzastopnih trica i izgubili od Golden State Warriorsa treći put u četiri godine.
Ovaj put situacija je bila obratna. Rocketsi su bili kompletni, a prvaci su upravo ostali bez Kevina Duranta. Bila je to prilika generacije, ne samo da postane prva momčad bez LeBrona Jamesa koja će eliminirati Ratnike otkako su postali dinastija, nego, što je i puno važnije, da naposljetku ode do kraja i osvoji toliko željeni naslov NBA prvaka.
Pa opet, ništa nije vrijedilo. Golden State je i bez Duranta u gostima pobijedio kompletne Rocketse 118:113, okončao seriju omjerom 4:2 i izbacio ih četvrti put u pet godina.
Ovaj put nije bilo opravdanja.
Poraz na bodove ili nokaut?
"Ovo će ostaviti trag, ovo nije nešto preko čega možemo brzo prijeći", iskreno je na konferenciji za medije priznao trener Raketa Mike D'Antoni.
"Ovo boli. Mi nismo odigrali najbolje što možemo, a oni jesu. To je kao u boksačkom meču kad moraš nokautirati prvaka. Nismo ga nokautirali i on je pobijedio na bodove."
Možda je D'Antonijeva analogija dobra, ali ne potpuno. Naime, iako je noćašnji poraz bio neizvjestan, "na bodove", gledajući širu sliku, bio je to teški nokaut.
Najteži udarac, konkretno, doživjele su šanse ključnih ljudi Rocketsa da skinu etiketu gubitnika koju su si nalijepili dugogodišnjim ponavljanjem kikseva u najvažnijim trenucima i nesposobnošću da zakorače na tu stepenicu više.
James Harden, Chris Paul i Mike D'Antoni iza sebe ukupno imaju jedno finale. Te 2012. Brada je još bio šesti igrač Oklahoma Cityja, predvođenog Kevinom Durantom i Russellom Westbrookom. Na drugoj strani, LeBron James, Dwyane Wade i Chris Bosh s Miamijem su tražili prvu titulu od okupljanja supermomčadi nakon što su ih u prvom pokušaju bili šokirali Dirk Nowitzki i Dallas. Za ozbiljniju prijetnju Thunderu je nedostajao baš pravi Harden, koji je najviše podbacio u seriji.
I upravo zbog Hardena ta brutalno talentirana jezgra Oklahome nije dobila novu zajedničku priliku. Istog je ljeta Harden otkantao ulogu jokera s klupe i zbrisao u Houston, koji mu je garantirao da će biti prva zvijezda. U toj ulozi sedam godina nije uspio ponovno doći do finala.
D'Antoni je za trenera došao 2016. i dodatno povećao Hardenove ovlasti. Prebacio ga je na "jedinicu" i dao mu loptu u ruke. Steve Nash je u istoj toj ulozi kod D'Antonija u Phoenixu dvaput postao MVP, a Jeremy Lin je u Knicksima u mjesec dana od anonimca koji spava na suigračevu kauču došao do usporedbi s Michaelom Jordanom. Zato ne čudi što je i Brada u ove tri godine redovito najozbiljniji kandidat za nagradu za najkorisnijeg igrača, a lani ju je i osvojio.
Ali to je odlika svih D'Antonijevih momčadi. Nositelj igre djeluje kao najbolji igrač na planetu, a ekipa redovito ostaje kratka. Sunsi su idealan primjer, u tri udarne godine dvaput su imali MVP-a, dvaput su dolazili do finala Zapada i dvaput su gubili od kasnijih prvaka Spursa.
U prvoj zajedničkoj sezoni Harden je briljirao, ali u polufinalu Zapada protiv San Antonija jednostavno se ispuhao, ostao bez gasa, u posljednje dvije utakmice jedva je i stajao na terenu. Trebalo ga je ipak rasteretiti.
Zato su Rocketsi doveli najboljeg čistog playmakera lige Chrisa Paula, da drži konce dok Brada uzima predah, a brojkama i analitikom opsjednuti generalni menadžer Daryl Morey izračunao je da je za pariranje Warriorsima najbolje okružiti ih brutalnim svestranim defenzivcima. I takav Houston bio je zaista najveća prijetnja koju je Golden State doživio u četiri godine dinastije.
Ali i Paul je imao dugu povijest kikseva i ozljeda u ključnim trenucima bogate karijere, najviše iz razdoblja u Clippersima, koje nikad nije uspio uvesti ni u finale Zapada. I tada se povijest ponovila. U svojem prvom finalu konferencije ozlijedio je tetivu u posljednjoj minuti pete utakmice, u kojoj su Rocketsi došli do prednosti od 3:2 i bili samo jednu pobjedu udaljeni od velikog finala i prekida Golden Stateova niza.
"Da se Chris Paul nije ozlijedio, sve bi bilo drukčije..."
I bez njega je Houston uraganski krenuo u šestu utakmicu i poveo 17 razlike, ali brzo se ispuhao i Warriorsi su taj zaostatak pretvorili u pobjedu od 29 razlike. Prava šansa bila je majstorica pred domaćim navijačima i Rocketsi su zaista imali brojne prilike, ali "skratila se ruka", strah od uspjeha je prevladao i 27 uzastopno promašenih trica koštalo ih je fantastičnog pothvata, za koji su bili uvjereni da im pripada.
Ni u startu nisu djelovali opasno kao lani do ozljede Duranta
Ove su sezone ostali bez Arize i Mbah A Moutea, dva od tri ključna čovjeka u obrani od Warriorsa, i bez obzira na nevjerojatne predstave Jamesa Hardena i sve rekorde koje je postavio, nisu ulijevali povjerenje da mogu ponovno tako zaprijetiti prvacima. Sve dok se iznenada karte nisu okrenule i ovaj put Warriorsi ostali bez ključnog igrača pri vodstvu 3:2.
Tako ni ovaj put nisu uspjeli.
"Znam što trebamo napraviti. Znam točno što trebamo napraviti. Sve ćemo srediti ovog ljeta", poručio je Harden odmah nakon utakmice.
Šteta što to nije shvatio prije njena početka. Čak i ako je zaista u pravu, tko zna hoće li opet dobiti priliku da to pokažu, da konačno nokautiraju prvaka i skinu stigmu gubitnika. Imali su dvije velike. Treća sreća? Ili je to samo mantra kojom će tješiti sebe i uvjeravati sve ostale, kao što su to činili u proteklih godinu dana s ozljedom Chrisa Paula...