DOBRO je da se iluzija razbila, jer ionako smo na Maksimiru protiv Grka gledali izbornikov kontrolirani rizik, a u Tel Avivu provlačenje zahvaljujući njemačkom sucu i igraču koji zadnjih godinu dana daje sve za reprezentaciju jer ne igra u klubu.
Tijek utakmice Gruzija - Hrvatska 1:0
Kobiašvilijev gol je do kraja ogolio promašenu alibi "napadačku" taktiku za Gruziju, u kojoj su se prespori ofenzivci nakon par dodira previše sudarali na desnoj strani (Srna, Petrić, Rakitić) , nenavikli na položaje koji su im za jednokratnu upotrebu izmišljeni u "Hrvatskoj Barceloni" (sic!). Opet je Petrić žrtvovan na krilu (kako li je samo ovaj put zaboravio na Mandžukića?), Modrić mora igrati iako je potpuno van forme, a Jelavić ne igra iako su nam uz ovakvu "igru" jedina šansa prekidi.
"Hrvatska kao Barcelona" s Bilićevih 4-5-1 i izmjenama koje su razigrale Gruzijce
Da smo barem vidjeli desetak šansi Hrvatske, nakon koje nam limitirani Gruzijci slučajno uvale gol, Bilić i njegovi izabranici bi se možda i mogli provući. Ali, nakon što smo ih sat i pol gledali bez igre, akcija, prilika, postavlja se pitanje, što ti ljudi rade na opjevanim čateškim pripremama?
Gruzijci se jesu u prvom dijelu predstavili antinogometom, ali su u nastavku shvatili da im se nudi mnogo više od očekivanog i krenuli su po pobjedu, do koje su došli potpuno zasluženo. Posebno nakon što im je to omogućio Bilić, izmjenama koje jesu srušile pogrešnu koncepciju, ali i donijele potpuni kaos u igri Hrvatske. Prevagu je Gruzijcima dao u 70. minuti: Jelavić je ušao umjesto Kranjčara, taktika se promijenila na 4-4-2, ali se do tada zgusnuta sredina potpuno rastvorila, a Gruzijci su odmah došli do daha, proigrali i stvorili tri prilike. Namjera je bila da gol zabijemo na silu, ali su ga dali domaćini.
Mit o gostovanju u Gruziji
U pripremi akcije svoje je naravno odradila medijska logistika i to dvostruko: Bilića se na sva usta hvalilo zbog "hrabre" i "rizične" igre kojom se kani pokazati na Staljinovoj rodnoj grudi u "najbitnijoj utakmici kvalifikacija", a kroz medije je izbornik pripremao javnost na stvarni cilj, jer "ni bod ne bi bio loš".
Nakon potpunog kraha na kraju kvalifikacija za SP nije imalo smisla ubirati jeftine medijske poene na napadanju Bilića. Upravo to su tada orkestrirano počeli raditi oni koji su mu do dan prije uživo skakali u naručje, dok su u tekstovima posvećenima njegovoj veličini istraživali otajstva dubljih dijelova njegovog tijela i ega.
Porazom kod Gruzije kompromitiran položaj Hrvatske u skupini iz snova: Vrijeme je za stranca koji će razdrmati zvijezde
Sada bi ipak trebalo barem napisati kako je Bilić razborito postupio kada je odlučio otići, pa makar poslije Eura. Naravno da ga Marković i Mamić prije toga neće smijeniti, kao što neće nakon njega dovesti neovisnog stranog trenera.
"Samo kod nas" je moguće da na mjestu izbornika ostane čovjek koji s nominalno sedmom reprezentacijom na svijetu bude treći u kvalifikacijskoj skupini za SP. Ali, sastav grupe u novom ciklusu, za Euro, nudio mu je savršenu priliku za iskupljenje i 15 bodova nakon prvih pet utakmica.
S protivnicima koje ni u najluđim snovima nije mogao zamisliti da će mu pokloniti kuglice (jer zamislite da Bilić boysi u ovakvom izdanju moraju u Beograd i Dublin ili Glasgow i Istanbul) i igračima koji odreda igraju važne uloge u jakim klubovima od Ukrajine do Engleske, sve je mirisalo na još jedan medeni mjesec njega i medija, navijača i svekolike javnosti.
Međutim, zahvaljujući Bilićevim propustima i nemoći njegovih igrača, drhtat ćemo do kraja. Naravno, izbornik će nam servirati priču da su Gruzija, Izrael, Malta i Grčka skupina smrti, a u zadnjem kolu izboreni odlazak na Euro herojski podvig.