OK, Martin Taylor nije htio polomiti nogu Eduardu da Silvi. Ali definitivno ga je htio faulirati. Taylor nije išao na loptu, krenuo je prema Eduardovoj nozi s namjerom da ga zaustavi u prodoru. Današnji Taylori isprogramirani su da se igraju na takav način. To je dio strategije igre u čije se tkivo polagano ubrizgava cjepivo koje regulira količinu umjetnosti i brutalnosti, u omjeru kakav traži moderan sport.
Gladijatori su postali traženi koliko i čarobnjaci. Oni ne izmamljuju uzdahe, ali su jednostavno - korisni. Rukomet je oduvijek bio poligon za grubosti, košarka je s godinama artizam mijenjala za mišiće, a atlete su u stalnom ratu s granicama koje ljudsko tijelo može podnijeti, a da to bude na prirodan način. Tako su nogometaši ostali naši posljednji romantičari. No, najljepša je igra danas u opasnosti.
Slučaj Eduarda da Silve spada u raritete, ali kao što je istaknuo jedan komentator s Otoka, to je nesreća koja se morala dogoditi. Pravo je pitanje, na koga adresirati problem koji se u nogometu toliko ustalio da ga mnogi od nas više niti ne primjećuju? Nogometni div sa San Sira objavio je danas na svom službenom webu priopćenje u kojem prijetećim tonom stoji da klub neće mirno promatrati povijest koja se ponavlja. Karijeru jednog od najvećih majstora, Marca Van Bastena, pogibeljnim je startom dokrajčio Francuz Basile Bolia.
Milan je dugo čekao na oporavak svog strijelca, ali ožiljci su bili preduboki. Rossoneri danas strahuju za karijeru Kake, kao što Inter strahuje za Ibrahimovića ili United za svog Ronalda. I kao što Hrvatska strahuje za Dudua. Van Basten je malu zadovoljštinu pronašao u činjenici da je njegov slučaj prisilio vladare svjetskog nogometa da izmjene pravila.
Čelnici Milana problemu su dali novu dimenziju. Ne samo da su upozorili sudačke organizacije i sasuli drljve i kamenje na račun njihove politike o protekciji nogometnih vrijednosti, već su okrivili i trenere razarače čija je nogometna strategija postala pogibeljna.
1994. godine uvedeno je pravilo o sankcioniranju starta s leđa crvenim kartonom, a 1995. godine uvedeno je fair-play natjecanje. Eduardov slučaj pokrenuo je lavinu pitanja, koja se šapću još otkako se pojavio "Il fenomeno". Negdje u to vrijeme počelo se sa sustavnom edukacijom kostolomaca, obučenih da budu nositelji ambicija Davida u sudaru s Golijatom.
Fifa i Uefa ustrajne su u namjeri da nogometnu igru obogate svim čudima tehnike koje poznaje moderno doba. SP-u prijete tereni s umjetnim travnjakom, u nogometne lopte ugrađivat će se elektronički mozgovi, a umjesto sudaca pravdu će dijeliti video-kamere. No, možda bi prioritet ipak trebao biti povratak nogometa njegovim korijenima.
"Neki su jednostavno prebrzi da bi ih se moglo zaustaviti"
Dario Knežević problem može sagledati sa strane defanzivca. Pogled iz zadnje linije obično je drugačiji, solidarniji prema kolegama na zadatku.
"Sve nas je pogodila Eduardova teška ozljeda, tako i mene. Strašno je ovo što se sad priča, da je moglo doći do dugotrajnih posljedica i to ne samo što se tiče nogometa", kazao je u razgovoru za Index stup Livornove obrane Dario Knežević.
Knežević je prošle godine također imao jednu jako tešku ozljedu (fraktura čeone kosti), ali kaže kako se takve stvari, srećom, ne događaju često. "Iznenadio me tako čvrst start već u trećoj minuti utakmice, ali ne vjerujem da je Taylor namjerno išao na nogu Eduarda. Njegova je ozljeda podigla puno prašine, slike nesreće su obišle svijet, ali takve se stvari uistinu rijetko događaju".
Na naš upit nije li možda problem u trenerima koji svoje braniče uvjeravaju kako kvalitetnim protivnicima moraju od početka susreta pokazati tko je gazda na terenu, Knežević odgovara kako ne vjeruje da je Taylor dobio direktivu da sruši Eduarda.
"Tako bi moglo ispasti i da je sve to planirano. Ima igrača koji su malo grublji, ali stvarno ne vjerujem da je Taylor to učinio namjerno ili po trenerevom naređenju. Takve stvari se u nogometu jednostavno događaju".
Najbolji su igrači uvijek pod pritiskom protivničkih braniča, a Knežević smatra da su grubosti prema napadačima krenule s Ronaldom na Svjetskom prvenstvu, ali također ističe kako su upravo ti najbolji igrači pod stalnom paskom sudaca. "Neki igrači su prebrzi da bi ih se zaustavilo, te se mogu dogoditi dva-tri prekršaja za redom, ali oči sudaca uvijek su uprte baš u te najbolje. Tako da se prekršaji na njima možda malo i preuveličavaju".
Reprezentaciji Eduardo mora nedostajati. To je činjenica koju nitko ne može poreći, ali još je rano za kazati da su sve lađe potonule, smatra Knežević. "Isto se dogodilo i 1998. kad se ozlijedio Bokšić, koji je onda bio u najboljoj formi, ali ta je reprezentacija svejedno napravila veliki rezultat. Ova reprezentacija je jaka, ne ovisi samo o Eduardu i idemo dalje", poručuje Livornov branič.
U toj bi reprezentaciji moglo biti mjesta i za Kneževića; osim što će Bilić morati nešto mijenjati u napadu, utakmica protiv Nizozemske ukazala je i da bi obranu trebalo pomladiti.
"Nizozemci su nam zabili tri gola, ali ne treba nakon jedne utakmice kriviti obranu. Prije par mjeseci mogli smo isto tako govoriti da je obrana najbolji dio ekipe. Prije Eura ima još dovoljno utakmica za pripremu tijekom kojih će se sve iskristalizirati. Sad, hoće li se u reprezentaciji otvoriti mjesta za mene ili nekog drugog, o tome ne želim razmišljati", kaže nam Knežević.
Porazgovarali smo za kraj i o stanju u klubu, s obzirom da je pred bivšim braničem Rijeke uskoro transfer u jači klub. Knežević ističe kako s Livornom ima ugovor na još godinu dana, a nakon toga slijede novi izazovi. "Ne vjerujem da ću ostati u Livornu, ali stvarno ne znam gdje ću prijeći ni kad će se to dogoditi", kaže Knežević, te na naš komentar kako Milan (koji je navodno ozbiljno zagrizao) sigurno ne bi odbio, sa smiješkom odgovara potvrdno.
D.R.
Foto: AFP