PRILIČNO su veliku pažnju izazvale izjave apostolskog nuncija u Hrvatskoj, nadbiskupa Francisca-Javiera Lozano u razgovoru s novinarom Aldom Sinkovićem na Radio Vatikanu. Povod za razgovor s nadbiskupom Lozanom bilo je i obilježavanje prve godišnjice njegova službovanja u Hrvatskoj (iako je svoje vjerodajnice predsjedniku Mesiću predao tek 16. listopada 2003. kada je, de facto, službeno i počela njegova diplomatska misija ali, eto, Papa ga je imenovao nuncijem prije godinu dana).
Lozano se osvrnuo na vjersko, gospodarsko i političko stanje u Hrvatskoj. Na primjedbu da hrvatska mladež još uvijek ide u crkvu, ali je nezainteresirana za socijalna i društvena zbivanja, jer je možda i Crkva na tim područjima odsutna, apostolski je nuncij je izbjegao odgovor kako bi zamijetio kako mu "nije poznata niti jedna druga zemlja, u kojoj javnost sluša Crkvu kao u Hrvatskoj, pa čak i u pogledu socijalnih pitanja".
Kao primjer je naveo raspravu o ne radu nedjeljom, u kojoj se "Crkva stavila u obranu prava radnika pred neobuzdanim interesima zarade i konzumerizma". Prema nuncijevim riječima, "glas se Crkve sluša i to se odražava i u pravnom poretku. Političari, pa i oni koji se s time ne slažu, a to posebno vrijedi za nostalgičare iz nekadašnjega komunističkog poretka, koji dobro znaju da je Crkva bliska narodu, u gradovima i na selu, u industriji i u poljodjelstvu, u obiteljima kao i u društvu, moraju o tome voditi računa na izborima'', rekao je nunciji.
''Mislim da neću pogriješiti ako kažem da je Hrvatska danas najkatoličkija zemlja u Europi", ustvrdio je nuncij Lozano. Tu je tvrdnju lako relativizirati, čak i pobiti. Na primjer, ako je nunciji uvjeren da se Crkvu baš sluša, trebalo bi vidjeti kako stoji Crkva po pitanju vanbračnog seksa, upotreba kondoma i abortivnih sredstava, pa bi se vrlo lako mogla neutralizirati teza o jakom utjecaju crkvenih glavara kod običnoga puka.
Budući većina novinara ali i urednika ne čita katolički tjednik ''Glas Koncila'', svi su manje više reagirali na Lozanove izjave Radio Vatikanu koje je prenijela Infomativna katolička agencija, a dalje, do medija, HINA, ali ono što je Lozano izjavio za najnoviji broj kaptolskog tjednika nije ništa manje kontroverzno nego ono što je rekao kolegi Sinkoviću.
Razaranje Blizanaca na Manhatanu, kaže Lozano, s pravom, svjetske su činjenice. I budući da je povijest učiteljica života, historia magistra vitae, hrvatski narod ne može zaboraviti prisutnost tuđinskih kultura na svojem području tijekom jednog dijela njegove novije povijesti, kao ni to da su postrojbe otomanskog carstva doprle sve do Beča 1683. prijeteći da dokrajče europsku kršćansku civilizaciju.
On, kao Španjolac, kaže da ne zaboravlja da su 711. strane vojske (arapske) s juga okupirale Španjolsku ni da su 1492. katolički kraljevi Ferdinand i Izabela dovršili ponovno osvajanje Iberijskog poluotoka, to jest, protjerali muslimane.
Ono što je rekao jest da je naša europska kršćanska civilizacija u očitom propadanju, a sigurno ne zbog nedostatka ekonomskih sredstava nego zbog slabljenja moralnih načela, načela koja smo baštinili od kršćanstva.
Nunciji, dakle, hrvatsku diplomaciju vidi u križarskom pohodu kako bi hrvatska nacija sa svojim kršćanskim korijenima (čitaj: katoličkim militarizmom, kako ga on vidi) ispunila značajnu ulogu u Europi i svijetu (čitaj: lobirala za interese Svete Stolice u EU).
Nunciju Lozano je laknulo što je stigao u Hrvatskoj nakon teških godina u Tanzaniji i Kongu, o kojima govori bez imalo misionarskog duha i bez ljubavi prema tamošnjim kršćanima i svim drugim ljudima koji užasno pate. Njemu je milo što je ''među svojima'' pa kaže: ''mogu Vam reći da sam veoma zahvalan Svetom Ocu što me kao svojeg predstavnika poslao u katoličku i europsku zemlju. U Hrvatskoj se osjećam dobro i ugodno. Velika je radost moći sudjelovati na svim onim svečanostima na kojima hrvatski katolički narod očituje svoju vjeru, svoje vrednote, svoja kulturna i nacionalna bogatstva''.
I to je to. Uglađeni Španjolac sebe vidi spašen od mizerije afričkog kontinenta i sretan je što će pomoći Hrvatskoj da katolizira Europu! ''U svibnju sam na proslavi sv. Dujma rekao da je danas Hrvatska jamačno najkatoličkija zemlja u Europi. I vjerujem da ne pretjerujem'', dodao je.
On tvrdi da se Crkva dobro snalazi u demokratskoj i suverenoj Hrvatskoj. Republika Hrvatska je akonfesionalna država. Radostan je da Hrvatska nije, kao njegova Španjolska laicistička država. ''Bogu hvala Hrvatska ima duboke moralne i etičke vrijednosti koje joj omogućavaju da kroči naprijed s uzdignutom glavom u velikoj demokratskoj i pluralističkoj europskoj obitelji''.
Biti će zanimljivo, dakle, gledati kako šaka hrvatskih katolika vraća golemu Europu na uski put katolištva, ali ne bilo kakvog, nego na ono koje prakticiraju kaptolski talibani i oni kojima nije baš previše stalo, kao što se događa s biskupom Perićem, do suživota s muslimanima. Da, da, onim istima koji, kako čujemo od srbijanskih talibana, nasljeđuju Turke koje su naše ljude nabijale na kolac.
Ma, što da kažem, nego: dobrodošao nuncije među vašima. I puno sreće u uvjeravanju cijele Europe da piša izvan lonca. Znamo mi i sa mačevima, pa ako bude potrebe, krenut ćemo u nove Oluje da odrežemo grkljan svakom Arapinu kao što su nuncijevi sunarodnjaci radili pod vodstvom kraljeva. A i to se da riješiti. Nogom u dupe Mesiću, biramo si kralja i u boj braćo Hrvati. Nunciji nas je ionako već blagoslovio prije konačne bitke.
Drago Pilsel