AFROAMERIKANAC George Stinney Jr. imao je samo 14 godina kad je osuđen za ubojstvo i pogubljen u Južnoj Karolini 1944. Prema viralnoj priči na društvenim mrežama, točno sedamdeset godina kasnije proglašen je nevinim. Je li to istina?
Zaboravljeni slučaj izronio zahvaljujući viralnoj Facebook objavi
Ovaj zaboravljeni slučaj izronio je, kako to često danas biva, zahvaljujući Facebook objavi koja je postala viralna prošle godine. Autor objave je, piše stranica za provjeru činjenica Snopes, Chiadikaobi Atansi. Skraćenu verziju ovog teksta je podijelila i tviterašica Myaa Shakur, a uz objavu je podijelila i Stinneyjevu policijsku fotografiju i još nekoliko njih iz filma temeljenog na njegovom životu.
Riječ je o televizijskom filmu Carolina Skeletons iz 1991. koji je pak temeljen na istoimenom romanu Davida Stouta. Iako se glavni lik u filmu zove Linus Bragg, radi se upravo o Stinneyju.
"Nikad nećemo zaboraviti i nikad nećemo OPROSTITI! George Stinney Jr., afričkog porijekla, bio je najmlađa osoba pogubljena u 20. stoljeću u SAD-u. Ovaj mladi crnac imao je samo 14 godina kad je pogubljen na električnoj stolici. 70 godina kasnije njegovu su nevinost službeno priznali suci u Južnoj Karolini."
Nepravedno osuđen zbog ubojstva dviju bijelih djevojčica
"Od njegovog suđenja do sobe za smaknuće, dječak je sve vrijeme imao Bibliju u svojim rukama dok je tvrdio da je nevin. George je nepravedno optužen da je ubio dvije bijele djevojčice (Betty, 11 i Mary, 7), čija su tijela pronađena nedaleko od kuće u kojoj su dječak i njegovi roditelji živjeli. U to vrijeme svi članovi porote bili su bijeli. Suđenje je trajalo dva sata i 30 minuta, a porota je donijela odluku o presudi nakon samo 10 minuta."
"Roditeljima dječaka se prijetilo i naredilo da napuste grad, zbog čega nisu mogli sudjelovati na suđenju. Prije suđenja George je proveo 81 dan u pritvoru bez mogućnosti da vidi svoje roditelje posljednji put. Bio je sam u svojoj zatvorskoj ćeliji, 80 kilometara od svog rodnog grada. Ispitan je sam, bez prisutnosti roditelja ili odvjetnika. Napon pri Georgeovom pogubljenju električnom strujom bio je 5380 volti na njegovoj glavi. Pustit ćemo vas da zamislite što takav električni šok može napraviti glavi djeteta. Nikad nećemo oprostiti i nikad nećemo zaboraviti!", piše u ovoj objavi.
Objava je u najvećoj mjeri istinita
Prema Snopesu, ova je priča u najvećoj mjeri istinita, uz samo jednu bitnu pogrešku: presuda sutkinje Carmen Tevis Mullen sa suda u Južnoj Karolini iz 2014. nije značila da sud službeno "priznaje nevinost" Stinneyja, nego da je poništio osuđujuću presudu na temelju činjenice da je suđenjem i presudom prekršeno njegovo ustavom zajamčeno pravo na pošteno suđenje.
U presudi iz 2014. navode se i činjenice o ovom jezivom slučaju. Sve je počelo kad su 23. ožujka 1944. u mjestu Alcolu, u Južnoj Karolini, nestale djevojčice Betty June Binnicker (11) i Mary Emma Thames (7). Obje su djevojčice bile bjelkinje.
Njihova su tijela iduće jutro pronađena u jarku. Objema su lubanje bile razbijene, a na jednoj od njih ležao je njen bicikl bez prednjeg kotača. George Stinney Jr. priveden je samo nekoliko sati kasnije, a u roku od nekoliko sati priznao je da ih je ubio.
Odvjetnik dječaka uopće nije zvao svjedoke na suđenje
Suđenje mu je počelo mjesec dana nakon što je uhićen, 24. travnja. Svi članovi porote zaista su bili bijelci, a suđenje je završilo isti dan. Iako je policija posvjedočila da je Stinney priznao da je počinio ovaj stravični zločin, pismenog priznanja nema u sudskom arhivu. Osuđen je na smrt na električnoj stolici.
Zbog kratkog trajanja suđenja sutkinja je zaključila da obrana nije pozvala mnogo ili čak nijednog svjedoka i da vjerojatno nije ni ispitivala svjedoke optužbe. Smaknuće je izvršeno 16. lipnja 1944.
Sutkinja Mullen poništila je ovu presudu pod obrazloženjem da su njegova ustavna prava povrijeđena na sljedeći način: priznanje je vjerojatno bilo prisilno, odvjetnik nije činio ništa kako bi ga branio na sudu, pri izboru porote nije se vodilo računa o rasnim predrasudama, a smaknuće 14-godišnjaka samo je po sebi bilo "okrutna i neobična kazna".
Ipak, to ne znači da je ova sutkinja proglasila Stinneyja nevinim. I dalje je moguće da je on bio ubojica, koliko god možda bilo teško vjerovati da bi 14-godišnjak učinio takvo nešto. Njena presuda je ustvari bila ono što se u pravnoj terminologiji zove coram nobis, a odnosi se na slučaj u kojem se sudu predstave dokazi o ranijoj presudi koji tu presudu čine nevažećom.
Coram nobis - poništavanje nepravedne presude
U tom slučaju obično se ide na ponovno suđenje, no kada to više nije moguće, pribjegava se upravo proceduri coram nobisa. To se dogodilo i u ovom slučaju, i to na zahtjev preživjele rodbine pogubljenog dječaka, iako su državne vlasti osporavale njihov zahtjev tvrdeći da je previše vremena prošlo.
Da je Stinney ipak bio nevin, sugerira svjedočenje njegovih preživjelih članova obitelji koji su pred sudom iznijeli alibi za njega u vrijeme ubojstva. Svi su zajedno bili kod kuće u vrijeme kad se ubojstvo dogodilo, prema njihovom svjedočenju. No Stinneyjev odvjetnik u to vrijeme nije razgovarao ni s kim od njegove obitelji - baš kao da mu uopće nije bilo stalo do njegove obrane.
Štoviše, po jednoj teoriji, pravi je ubojica možda bio sin istaknutog bijelca, vlasnika lokalne pilane. Tijela ubijenih djevojčica nađena su upravo na njegovom zemljištu, a odvjetnici obitelji spekuliraju da su djevojčice možda ubijene čeličnom kukom kojom se povezuju vagoni kojima su se prevozila drva.
Najmlađi pogubljeni Amerikanac ikad
A je li Stinney zaista najmlađa osoba pogubljena u SAD-u? Po svemu sudeći, jest, piše Snopes. Crni trinaestogodišnjak Fortune Ferguson osuđen je 1923. na smrt zbog silovanja osmogodišnje bijele djevojčice, ali njegovo je smaknuće odgođeno četiri godine. Osim toga, prema nekim medijskim izvještajima, ustvari je imao 17 ili čak 22 godine.
Točno je i da je Stinneyjeva obitelj morala pobjeći iz grada kad je on uhićen, u strahu da će ih bijesni sugrađani linčovati. A prema dostupnim podacima, Stinney je ubijen s tri strujna udara od ukupno 4300 volti. Bio je tako malen dječak da mu je teško bilo uopće pričvrstiti elektrodu na nogu, a nakon prvog udara maska mu je pala s lica, piše Charles Kelly, sin zatvorskog kapelana i autor knjige "Next Stop, Eternity".