Foto: Shutterstock
S tim je ciljem Brian Clegg iz Guardiana sastavio ovu listu nevjerojatnih 20 činjenica o ljudskom tijelu.
1. Slijepo crijevo
Slijepo je crijevo dugo vremena bilo na lošem glasu. Dugo se smatralo dijelom tijela koje je izgubilo funkciju prije više milijuna godina. Njegova je funkcija najčešće bila to da se povremeno upali izaziva upalu. Ipak, nedavno je otkriveno da je slijepo crijevo itekako korisno bakterijama koje pomažu probavnom sustavu. Spomenute ga bakterije koriste kako se "oporavile" od napora koje im izaziva ostatak probavnog sustava.
2. Supervelike molekule
Sve što nas okružuje čine molekule koje se razlikuju u veličini, od jednostavnih parova atoma, kao što je molekula kisika, do složenih organskih struktura. Ali, najveća molekula u prirodi nalazi se u našem tijelu. Riječ je o kromosomu 1. Normalna ljudska stanica ima 23 para kromosoma u svom nukleusu, a svaki od njih jedna je veoma duga molekula DNK. Kromosom 1 je najveći, sadrži oko 10 milijardi atoma kako bi uspjeli na jednom mjestu skupiti informacije koje su šifrirane u molekuli.
3. Broj atoma
Teško je pojmiti koliko su sićušni atomi koji čine naše tijelo sve dok ne pogledamo koliko ih ima. Odrasla osoba ima 7.000.000.000.000.000.000.000.000.000 atoma, ili jednostavnije - sedam kvadrilijardi atoma.
4. Gubitak krzna
Možda je teško povjerovati, ali mi imamo približno sličan broj dlaka na našem telu kao i čimpanze. Jedino je razlika to što su naše dlake apsolutno beskorisne i tako tanke da su gotovo nevidljive. Ne zna se točno zbog čega smo izgubili svoje zaštitno krzno. Pretpostavlja se da je to pomoglo ranim ljudima da se lakše znoje, ili da bi onemogućilo da nas napadaju paraziti kao što su uši ili krpelji, ili možda čak zbog toga što su naši preci bili jednim dijelom vodeni organizmi.
Međutim, najzanimljivija je ideja da su rani ljudi morali surađivati kada su se s drveća preselili u savanu. Naime, kad se životinje uzgajaju kako bi surađivale (kao što je bio slučaj s vukovima koje smo vremenom pretvorili u pse), životinje postaju nalik svojoj mladunčadi. Slično je pokazao i 40 godina dug eksperiment proveden na lisicama. Lisice su vremenom postale više nalik velikoj mladunčadi, imali su uši koje vise, opuštene repove i krzno sa šarama. Slično se dogodilo s ljudima koji imaju karakterstike mladih majmuna: velike glave, mala usta i puno manje dlake na tijelu.
5. Razvoj naježenosti
Naježena koža predstavlja ostatak naših evolucionih predaka. Koža dobija specifičan izgled kad se naježimo jer dolazi do grčenja sićušnih mišića oko korijena dlake. Kada se gusta dlaka naježi, postaje bolji izolator jer ima više zraka između dlaka. Ali, kako su dlačice na ljudskom tijelu male, koža dobija izgled koji naliči guščjoj koži.
Ljudi se naježe kada su preplašeni, kada im je hladno ili kada nešto proživljavaju duboko emocionalno. Mnogi sisavci se naježe kada su uplašeni jer tada izgledaju veće i opasnije za neprijatelja. Čovjek je nekad davno imao sličnu obrambenu funkciju naježene kože.
6. Svemirska trauma
Ako je vjerovati znanstveno-fantastičnim filmovima, kada bi ljudsko tijelo u svemir gurnuli bez odijela, dogodile bi se strašne stvari. No, uglavnom se radi o fikciji. Naravno, postojala bi određena nelagoda izazvana širenjem zraka unutar tijela, ali ništa od eksplodirajućih tijela koje Hollywood toliko voli. Iako tekućina i u vakuumu može zavrijeti, krv se održava pod pritiskom unutar krvotoka. I premda je u svemiru izuzetno hladno, ne biste pretjerano brzo izgubili tjelesnu toplinu. Kao što su nam i termos boce pokazale, vakuum djeluje i kao izolator.
Stoga, jedino što bi vas u svemiru moglo ubiti jest nedostatak zraka, a kao što je to pokazao jedan pokus iz 1965., čovjek bi u svemiru mogao preživjeti između jedne i dvije minute.
7. Atomski kolaps
Atomi koji čine naše tijelo uglavnom predstavljaju prazan prostor, ali unatoč njihovoj količini, bez tog praznog prostora čovjek bi u načelu bio puno manji. Naime, kada bi nestao sav prazan prostor, naše bi tijelo bilo veličine kocke dimenzija manjih od jednog petstotog dijela centimetra sa svake strane.
8. Elektromagnetsko odbijanje
Atomi koji čine materiju nikada se ne dodiruju. Što se više približe, dolazi do veće odbojne sile između električnih naboja dijelova koji ih čine. Točnije, kao da pokušavamo spojiti dva istovjetna pola jakog magneta. To se čak odnosi i na predmete koji izgledaju kao da se dodiruju. Naime, kada sjedimo u fotelji, mi je zapravo ne dodirujemo, već lebdimo iznad nje, uslijed odbijanja među atomima.
Ova elektromagnetska sila daleko je jača od sile gravitacije. To možete i iskušati tako da magnet za frižider držite blizu frižidera i polako ga ispustite. Elektromagnetska sila iz malog magneta nadjačat će silu privlačenja cijele Zemlje.
9. Zvjezdani prah zvjezdanom prahu
Svaki atom u našem tijelu star je milijardama godina. Vodik, najčešći element u svemiru, koji čini veći dio ljudskog tijela, nastao je u “velikom prasku” prije 13,7 milijardi godina. Teži atomi, kao što su ugljik i kisik, nastali su prije 12 i sedam milijardi godina i proširili se svemirom prilikom eksplozije zvijezda. Neke od tih eksplozija bile su toliko jake da su i same proizvele elemente teže od željeza. To znači da su komponente u našem tijelu zaista prastare: mi smo, realno gledajući, zvjezdana prašina.
10. Kvantno tijelo
Jedna od misterija znanosti jest i to kako nešto naizgled čvrsto i uspravno, kao što je ljudsko tijelo, može biti načinjeno od čestica koje se čudno ponašaju, to jest od kvantnih čestica, kao što su atomi i njihovi dijelovi.
Elektroni kruže po specifičnim orbitama. Oni ne mogu postojati u prostoru između spomenutih orbita, ali ipak mora postojati “kvantni skok” između njih. Štoviše, kao kvantne čestice, elektroni postoje prije kao skup vjerojatnosti nego kao specifične lokacije.
11. Crvena krvna zrnca
Kada vidite kako vam krv teče iz porezotine na prstu, mnogi misle da crvena boja dolazi od željeza koje se unutra nalazi, ali prisustvo željeza je slučajnost. Crvenu boju krv može "zahvaliti" činjenici da je željezo okruženo krugom atoma hemoglobina kojeg nazivamo porfirin, i ta struktura “kriva” je za crvenu boju. Nijansa crvene boje vašeg hemoglobina ovisi o tome ima li u njemu kisika. Ako je kisik prisutan, on mijenja oblik porfirina, što crvenim krvnim stanicama daje jaču nijansu.
12. Virusi se šire kao virusi
Zvuči iznenađujuće, ali sva količina korisnog DNK u našim kromosomima ne dolazi od evolutivnih predaka. Nešto od našeg DNK "posudili" smo sa strane. Naime, naša DNK uključuje gene najmanje osam retrovirusa. To je vrsta virusa koji koriste stanične mehanizme za kodiranje DNK kako bi preuzeli stanicu. U nekom trenutku ljudske povijesti, ovi geni postali su dijelom ljudske DNK. Ovi virusni geni u DNK danas imaju važnu ulogu u ljudskoj reprodukciji, iako su potpuno strani našim genetskim precima.
13. Drugi oblici života
Ako bismo izbrojali stanice u organizmu, vidjeli bismo da ima više bakterijskog nego ljudskog života u nama. Ljudskih stanica ima oko 10 bilijuna, a bakterijskih deset puta više. Neke od njih ne čine nikakvu štetu, a neke od njih su korisne.
14. Stanovnici trepavica
Ovisi o tome koliko ste stari, velika je vjerojatnost da imate grinje na trepavicama. Ta sićušna stvorenja žive od starih stanica kože i prirodnih ulja koje proizvode folikule dlake. Obično su bezopasne, ali mogu izazvati alergijsku reakciju kod manjeg broja ljudi. Ponekad mogu narasti do trećine milimetra, i gotovo su nevidljive golim okom, ali kada biste trepavicu stavili pod mikroskop - otkrili biste ih. Što smo stariji, to ih više imamo.
15. Detektori fotona
Oči su vrlo osjetljivi organi i u stanju su detektirati samo nekoliko fotona svjetlosti. Čovjek može golim okom vidjeti sazviježđe Andromeda, najbližu galaksiju našem Mliječnom putu, ali “najbliže” je relativan pojam i u međugalaktičkom prostoru. Andromeda je, naime, udaljena 2,5 milijuna svjetlosnih godina od Zemlje.
Kada su fotoni svjetlosti koji su pogodili naše oko započeli svoje putovanje, u svemiru nije postojao čovjek, a ono što vidite u stvari je nemoguće zamisliti jer gledate dva i pol milijuna godina u prošlost.
16. Šest čula
Unatoč tome što su nam rekli, mi imamo u stvari šest čula. Evo jednostavnog primjera. Stavite ruku na udaljenost od nekoliko centimetara od vrućeg metala. Niti jedno od naših pet čula ne govori nam da će nas usijani metal opeći, ali mi ipak možemo osjetiti da je metal vruć s određene udaljenosti, a da ga pri tom ne dodirujemo.
To se događa zahvaljujući ekstra čulu - senzorima za toplinu koji se nalaze u našoj koži. Slično tome, možemo da detektirati bol ili da shvatiti jesmo li okrenuti naglavačke.
Još jedan brzi test. Zatvorite oči i dodirnite nos. Ne koristite pet čula da biste dodirnuli vrh nosa, već tzv. "propriocepciju", to jest osjećaj koji vam govori gdje se nalaze određeni dijelovi tijela u odnosu na druge dijelove. To je "meta-čulo" koje kombinira znanje vašeg mozga o tome što rade vaši mišići, i osjećaj koji imate o veličini i obliku vašeg tijela.
17. Stvarna starost
Kao kod pilića, i ljudski život se stvara iz jajeta. Ipak postoji značajna razlika između ljudskog jajeta i kokošjeg, koja drastično utječe na našu starost. Ljudska jajašca su sićušna. Ona su, na posljetku, samo jedna stanica i obično su promjera oko 0,2 milimetra. Vaše jajašce formirano je u vašoj majci, ali zanimljivo je da je ono formirano kada je ona još bila embrij. Formiranje vašeg jajašca, i polovice vaše DNK koji dolazi od vaše majke, može se smatrati prvim trenutkom vašeg postojanja. I to se događa prije nego što je vaša majka rođena.
Recimo da je vaša majka imala 30 godina kada je vas rodila. To znači da vi imate 48 godina u trenutku kada ste napunili 18 godina.
18. Utjecaj epigenetike
Obično mislimo da su geni kontrolirajući faktor koji određuje kako će svatko od nas izgledati, ali geni su samo maleni dio DNK. Donedavno se smatralo da je ostalih 97 posto samo otpad, ali sada znamo i da epigenetika - proces koji se odvija izvan gena - također ima veliki utjecaj na naš razvoj. Neki dijelovi imaju svrhu kontroliranja “paljenja” i “gašenja” gena, ili pak sudjeluju u programiranju proizvodnje ostalih ključnih sastojaka.
Dugo je vremena bilo nepoznato kako je moguće da je oko 20 tisuća gena dovoljno da se odredi kakvi ćemo biti. Znanstvenici su otkrili da je i ostalih 97 posto DNK podjednako važno za naš razvoj.
19. Svjesne radnje
Ako ste kao većina ljudi, vaš ćete svjesni um locirati iza očiju, kao da tamo sjedi neki mali čovječuljak koji upravlja vama. Naravno, svjesni ste da ne postoji ta "mala osoba", ali izgleda da naša svijest postoji neovisno i našem tijelu govori što treba činiti.
U stvarnosti, mnogo veći je utjecaj nesvjesnog. Neki zadaci postaju automatsko djelovanje kroz činjenje, tako da nam više nije potrebno razmišljanje o osnovnim pokretima. Ovim procesom rukovodi se iz jednog od najprimitivnijih dijelova mozga. Ipak, čak i potpuno jasna svjesna akcija, kao što je podizanje nekog predmeta, ima neku prethodni korak u nesvjesnom, pri čemu se mozak “pali” prije čak i prije nego što donesemo odluku o činjenju. Naravno, postoje različita mišljenja o tome kada svijest igra svoju ulogu, ali nema sumnje da našem nesvjesnom dijelu mozga daleko više nego što bismo to željeli.
20. Optičke varke
Slika svijeta koju “vidimo” je umjetna. Naš mozak ne proizvodi sliku na način kako to, primjerice, radi kamera. Umjesto toga, mozak konstruira model svijeta iz informacija koje smo dobili mjerenjem svjetlosti, oblika, rubova, oblina itd. To mozgu olakšava da oslika "prazan list”, zonu u mrežnici u kojoj postoji optički živac. Mozak isto tako “smiruje” sliku koju daju brzi pokreti očiju koji se nazivaju sakadama, dajući lažno viđenje cijele slike.
Ipak, srž ovog procesa taj je da se naše oči mogu lako prevariti. Televizija, film i optičke varke temelje se na tome da mozak navode da “misli” ono što oči vide.