Foto: Instagram
Već desetljećima kruži anegdota o pismenoj zadaći jednog dječaka koji je sevdah definirao jednom rečenicom: „Sevdah – to je kad moj tata pjeva i plače“. Iako izvorno bosanska pjesma, zahvaljujući Amiri Medunjanin i Boži Vreći, posljednjih nekoliko godina sevdalinka se sluša i osjeća diljem svijeta.
Božo Vrećo, kontroverzni izvođač sevdalinke iz Foče, ovih dana je atrakcija u medijima diljem regije. "Bosanska Conchita Wurst", "čovjek s bradom i štiklama" i "panker koji pjeva ženskim glasom" samo su neki od izraza kojima se, nedovoljno, opisuje ovaj umjetnik. New York Times nedavno ga je opisao kao čovjeka koji ima glas s druge planete.
Svaki čovjek koji poznaje barem osnove sevdaha i sevdalinki, bio Bosanac ili ne, jednostavno čuje da je Božo Vrećo jedan od najboljih vokala koji trenutno postoje na Balkanu. Znajući da je sevdalinka jedna od najtežih glazbenih formi zbog svih komponenti koje zahtijeva, time je Božo, koji sevdalinku izvodi i muškim i ženskim vokalom, još veći.
Pjevati je počeo besplatno u jednom restoranu u Sarajevu, i to izvorni sevdah, onaj koji se pjeva bez instrumenata toliko „tiho i tanano“ da ga se jedva čuje za susjednim stolom. Kada ga je otkrio svijet profesionalnih glazbenika, Božo je postao zvijezda. Ipak, mnogima je zasmetao njegov fizički izgled i njegova "dualnost".
"Ja sam i muškarac i žena. Ne imitiram ženski glas, on u meni jednostavno postoji, a sevdalinka je izvorno ženska pjesma, ona koja se čuje iz neke sobe u susjedstvu kad padne mrak“, rekao je jednom prilikom Božo koji nosi štikle, šminka se i, kako sam kaže, voli kao žena.
Zašto je Božo Vrećo umjetnik, a ne fejk Conchita Wurst?
Prvenstveno zato što je njegov glas specifičan. Vrećo je i tenor i sopran, a rijetko tko ostaje imun kada ga sluša uživo. Božo pjeva i plače.
Božo Vrećo nije glazbeno obrazovan. Sam je uvježbao glas, a koristio se i vježbama disanja koje je pronašao na internetu. Samouk je i takav izvodi sevdalinke, piše sevdalinke, kreira haljine, slika, crta, igra u kazalištu i piše.
Božo Vrećo stvara sevdalinke. Sevdalinke se u Bosni i Hercegovini već desetljećima samo izvode i postoji 40-ak najpopularnijih pjesama koje se vrte u krug. To je prekinuo Božo Vrećo koji piše tekstove i glazbu za nove sevdalinke kojima se, ma koliko se neki trudili, ne mogu naći zamjerke.
Surađuje s nekim od najboljih jazz glazbenika ovih prostora, a u svoje pjesme ubacuje elemente jazza, bluesa i soula. Izdao je četiri albuma i jednu knjigu. Nastupio je u svim dijelovima svijeta i rasplakao tisuće ljudi koji uopće nisu razumjeli tekstove pjesama.
Na kraju krajeva, Božo Vrećo je važan za Bosnu i Hercegovinu, kao i za regiju. Obrazovan, elokventan, načitan, duhovit i slobodan. Usudio se biti drugačiji. Usudio se priznati da je gej. Usudio se živjeti kako mu se živi. Iako ga zadojeni vjernici svih triju religija ne podnose, on naglašava da ga sve tri religije inspiriraju. I on ima osobinu koja njima fali – nikoga ne osuđuje i ne petlja se u tuđe živote, nego živi svoj.