NAKON uvjerljive Bayernove pobjede 7:2 na Tottenham Hotspur Stadiumu u listopadu 2019. godine, većina pozornosti bila je usmjerena na jednog čovjeka – Sergea Gnabryja. Vatreni njemački napadač postigao je četiri gola te slavne večeri, ali za njega je ona bila još značajnija. Njegova je kratka karijera već napravila puni krug. Nakon što je započeo karijeru na drugom kraju sjevernog Londona, u Arsenalu, sada se još jednom pojavio na svjetskoj sceni, za thesefootballtimes.co piše Karan Tejwani.
Nakon utakmice pričalo se samo o njemu. Jednostavnim pregledom društvenih mreža te večeri moglo se pronaći postove o pogrešnoj procjeni Tonyja Pulisa Gnabryjeva talenta te o njegovom usponu otkako se vratio u Njemačku. Naravno, sam Gnabry privukao je najviše pažnje svojim tvitom o crvenom sjevernom Londonu, ali ovaj put je to Bayernova crvena boja.
Sljedećeg jutra novine su imale isti stav i bilo je jasno da je 24-godišnji Gnabry, njemački reprezentativac, ključna figura Bayernove revolucije, potpuno zreo nogometaš tri godine nakon što je napustio Arsenal i onaj na kojeg treba obratiti pažnju. Za Gnabryja je, međutim, priča krenula godinama ranije. Ta večer na sjeveru Londona bila je samo vrhunac jednog ciklusa, prethodni su bili daleko naporniji, piše Tejwani.
Bavio se atletikom, kažu da nikad nije izgubio utrku
Njegova priča počinje u Stuttgartu, gdje je njegov talent bio prepoznat. Činilo se ispravnim pružiti mu priliku u klubu koji je poznat do dosljednom otvaranju vrata mladim igračima. Sport je bio usađen u Gnabryja od njegovih malih nogu. Ne iznenađuje da je bio dobar u atletici, kažu da kao dijete nikad nije izgubio utrku, ali on je odabrao nogomet, sport kojim se bavio i njegov otac.
Njegov otac Jean-Hermann bio je podrijetlom iz Obale Bjelokosti i aktivno se zainteresirao za karijeru svog sina, koja se razvijala od amaterskih klubova TSV Ditzingena, GSV Hemmingena, SpvGG Feuerbacha, preko Stuttgarter Kickersa do VfB Stuttgarta. Njegov talent i impresivan potencijal nagnali su Petera Clarka, Arsenalova skauta, da ga dovede u Englesku. Gnabry kaže kako mu je Clark rekao da mu je trebalo 10 minuta za odluku.
Prema propisima FIFA-e morao je sačekati još jednu godinu, ali je transfer realiziran, nije sve išlo prema planu. Pet godina, četiri godine u seniorskoj momčadi, jedna dugotrajna ozljeda, jedna posudba koja je dovela do 12 odigranih minuta u Premier ligi te kritična Pulisova ocjena naveli su mnoge da posumnjaju u njegov talent. Govoreći o Gnabryju, Pulis je rekao: "Serge je došao ovdje igrati, ali mislim da trenutačno nije na razini da bi mogao igrati. On dolazi iz akademije i nije odigrao mnogo ligaškog nogometa. Može li nogomet u akademiji zaista pripremiti igrače za ligaški nogomet? Govorimo o premierligaškom nogometu."
Gledajući unazad, možda je Pulis bio u pravu. Prije odlaska na posudbu, Gnabry je bio drugi najmlađi Arsenalov debitant, ali je sakupio samo 18 nastupa za klub u sezoni u kojoj je pretrpio ozljedu koljena. Možda odlazak u West Brom, koji je tada igrao defenzivno, nije bio za njega. Po povratku u Arsenal počeo je njegov preporod, ali ne u Londonu, nego u Rio de Janeiru.
Gnabry se naknadno priključio reprezentaciji koju je izbornik Horst Hrubesch poveo na Olimpijske igre 2016. godine, gdje je objeručke zgrabio pruženu mu priliku. Turnir je završio kao najbolji strijelac sa šest pogodaka. Gnabry je zabijao protiv Južne Koreje, Fidžija, Meksika i Portugala, ali na kraju se morao zadovoljiti srebrom, zato što je domaćin Brazil, predvođen Neymarom, osvojio zlato boljim izvođenjem jedanaesteraca.
Ipak, bila je to stanka koju je Gnabry trebao kako bi svakoga podsjetio na svoj talent i na to zašto ga je Arsenal uopće doveo četiri godine ranije. Njegov suigrač u Arsenalu, Mesut Özil, pohvalio ga je na Instagramu, dok je Hrubesch bio kritičan prema klubu koji mu nije davao dovoljno prilike: "Svima je pokazao da može igrati. Nervira me što njegov klub nikad nije pokazao dovoljno vjere u njega. Možete vidjeti koliko važan igrač on može biti i što može odigrati. Nadam se da će sada upasti u momčad i dobiti priliku zaigrati."
Lako je smetnuti s uma da je tada Gnabry imao samo 21 godinu. S obzirom na to da je bio na cijeni još od prvog dana u Stuttgartu, činilo se kao da je oduvijek ovdje, ali to je bila prekretnica u njegovoj karijeri. Da bi napravio iskorak, morao se maknuti od Arsenalova prestiža. Njegov je sljedeći klub bio Werder Bremen. Gnabry je odbio ugovor s londonskim klubom i odlučio se za transfer u Bundesligu vrijedan pet milijuna eura.
Njegova prošlost i njegova budućnost imale su utjecaja u njegov odabir Werdera. Njegovi suigrači u Arsenalu, Özil i Per Mertesacker imali su pozitivno mišljenje o bremenskom klubu, jer su kroz njega prošli u ranim fazama karijere. Bilo je i tvrdnji da je za njega zainteresiran Bayern, koji je navodno imao ulogu u transferu u Bremen. Neki kažu da je bavarski klub zapravo platio odštetu, dok drugi tvrde da je u ugovoru postojala odredba koja je omogućila transfer na Allianz Arenu.
U Bremenu je Gnabry dobio priliku procvjetati i osnažiti svoju reputaciju. Došao je u klub koji je nakon nekoliko slabijih sezona tražio povratak na europsku scenu, pa je doveo još nekoliko talenata. Max Kruse, Florian Kainz i Izet Hajrović pogurnuli su Werder u gornju polovicu Bundeslige, a Gnabry je bio sretan što je dobio toliku minutažu.
Kainz je trebao biti prvi odabir na lijevoj strani, ali njegovi problemi s ozljedama omogućili su Gnabryju da zablista. Do sredine sezone već je postigao 10 pogodaka u svim natjecanjima. Usput je dobio i prvi poziv u njemačku reprezentaciju, navodno na zalaganje Özila i Mertesackera, a njegov debi nije mogao proći bolje. Postigao je hat-trick u pobjedi 8:0 protiv San Marina.
Sam je tražio odlazak iz Arsenala
No, ozljede su napale Gnabryja i u Werderu. Nakon zimske stanke, imao je problema s koljenom i propustio je veći dio završnice sezone. Ipak, učinio je dovoljno da bi osvojio ljude, a sezonu je završio s ukupno 11 golova u 27 nastupa u svim natjecanjima. Promjena trenera, u kojoj je Viktora Skripnika zamijenio Alexander Nouri, također je bila važna, jer je ovaj potonji gajio napadački stil, koji je više odgovarao Gnabryju.
Govoreći o transferu, Gnabry je znao kako je za njega bilo dobro napustiti Arsenal i vratiti se kući: "Ja sam više inzistirao na transferu. Najvažnije mi je bilo dobiti minutažu, jer u Arsenalu bih bio u sjeni mnogih igrača koji su imali prednost u odnosu na mene. Rekao sam sebi da moram otići tamo gdje ću redovito igrati te da će za godinu ili dvije stvari biti drukčije, čim povratim samopouzdanje i dođem u kondiciju."
Bio je u pravu, što je bio još jedan pokazatelj da napuštanje Premier lige nakon neuspješnog boravka ne mora značiti silaznu putanju za igrača. Iago Aspas je najbolji primjer za to. Njegov boravak u Liverpoolu zapamćen je po neuspjelom udarcu iz kornera, ali vrijedno je napomenuti njegov preporod u matičnoj Celti iz Viga. I Florian Thauvin je dobar primjer. Često ga se nazivalo "Newcastleovim promašajem" kad je igrao na međunarodnoj sceni, da bi nakon selidbe u Marseille osvojio zlato na Svjetskom prvenstvu.
Iako spomenuta imena možda nemaju istu težinu, pažnju ili novac kao njihovi kolege iz Premier lige, ako to odgovara njima, njihovim klubovima i karijerama, dobra je odluka napustiti najbolje engleske klubove. Gnabryjeva je forma bila tako impresivna da se preselio u crème de la crème njemačkog nogometa, u minhenski Bayern, te tako dodatno potaknuo glasine da je taj klub otpočetka bio uključen u posao. Međutim, njegovo putovanje do Säbener Straße imalo je još jednu stanicu u Hoffenheimu.
Posudba u Sinsheim bila je odlična odluka. Momčad je vodio Julian Nagelsmann, inovativan mladi trener koji je koristio moderne metode i tehnologiju kako bi došao do uspjeha. Najbolje u ovom transferu bilo je to što je Nagelsmann, osam godina stariji od Gnabryja, često smatran "Menschenfängerom", odnosno trenerom izvanrednih ljudskih kvaliteta, koji može inspirirati igrače da dosegnu novu razinu.
Radilo se o klubu koji je nastupao u europskoj konkurenciji i upravo je prolazio kroz tranziciju. Tijekom sezone, impresivna forma igrača privukla je mnoge klubove i Hoffenheim je ostao bez svojih najboljih talenata. Niklas Süle, Sebastian Rudy i Sandro Wagner otišli su u Bayern, a Jeremy Toljan u Borussiju Dortmund. Ipak, trenerov talent omogućio je da se iskaže i talent njegovih igrača.
Sezona je započela porazom od kasnijeg finalista Liverpoola u doigravanju za Ligu prvaka, ali to neće upropastiti sezonu. Gnabry je bio dio veznog reda, koji je bio ključan na obje strane terena. Iako su pomagali i u obrani, njihova je glavna zadaća bila pritiskati naprijed i iskorištavati rupe u suparničkoj obrani. S brzancem kao što je Gnabry bila je to savršena kombinacija, dodatni prostor koji su mu svojim žustrim kretanjem otvarali suigrači, omogućio mu je da pokaže svoju čaroliju.
Rezultati su bili očiti, mladi njemački nogometaš odigrao je neke izvanredne utakmice. U utakmici protiv konkurenta za naslov RB Leipziga postigao je dva gola, od kojih je jedan bio sjajnim udarcem s 30-ak metara. Potom je u pobjedi nad Kölnom 6:0 postigao još dva prekrasna pogotka. Možda je prava ljepota u jednostavnosti, a u utakmici protiv Augsburga Nagelsmann i Gnabry su pokazali točno o čemu se radi.
"Nagelsmann me fascinirao"
Trener i njegova momčad bili su poznati po brzim protunapadima, a nije bilo boljeg igrača od Gnabryja koji bi izvršio zapovijedi. U utakmici s Augsburgom, dobio je loptu na svojoj polovici, brzim se dodirom i okretom riješio dvojice pratitelja i ostavio momčad iza sebe. Jurnuo je naprijed, odigrao brzi dupli pas s Andrejem Kramarićem i lakoćom zabio.
Gnabry je bio pun pohvala za svog trenera: "Julian Nagelsmann me fascinirao. Kad sam u prethodnoj sezoni igrao protiv Hoffenheima i u drugom dijelu sezone, dobili smo porciju, ali divio sam se njihovu napadačkom stilu igre."
Možda je Nagelsmanna najviše zanimala Gnabryjeva spremnost da pokrije više pozicija. Iako je vezni red bio njegova prirodna uloga, nije mu smetalo igrati i bočno, u napadu i na krilu, što ga je učinilo neprocjenjivim u ovoj impresivnoj momčadi.
Hoffenheim je završio na trećem mjestu, što je bio njegov najbolji plasman u Bundesligi te se prvi put u povijesti plasirao u skupinu Lige prvaka. Ujedno je u sezoni postigao 66 golova, samo je prvak Bayern zabio više. Gnabry je sudjelovao u 18 golova u svim natjecanjima, 10 pogodaka i osam asistencija pa je krenuo u München u najboljoj formi u karijeri.
Do trenutka kad se našao na Allianz Areni već je igrao u četiri kluba u dvije zemlje. Tajming njegova dolaska u Bayern bio je savršen, jer do tada je bio zreo igrač, spreman na izazove europske elite, a dvije godine nakon što je napustio Englesku, nametnuo se kao jedan od najvećih talenata u Njemačkoj.
Kovač je odlično iskoristio njegov talent
Bayern je upravo prolazio kroz tranziciju. Pod novim trenerom Nikom Kovačem i momčadi koja se mijenjala, a imala je Arjena Robbena i Francka Riberyja u završnim fazama njihovih karijera, Gnabry je imao priliku stvoriti ime i pokazati zašto bi dugoročno trebao biti prvi izbor na krilu.
Kovač je odlično iskoristio njegov talent. Bilo je poznato da je Gnabry vrlo brz nogometaš, izvrsnog driblinga, i sposoban igrati s obje noge. Kroz sezonu su mu ove kvalitete jako dobro došle. Često je išao duboko kako bi započeo akciju, probijao se kroz suparničku obranu i stvarao prilike, bilo za sebe, bilo za suigrače.
Gnabryjeve su dionice bile u stalnom porastu, čak je i njemački izbornik Joachim Löw prepoznao da budućnost pripada njemu. Bayernova je zvijezda zablistala i na međunarodnoj sceni. Njegova predstava protiv Nizozemske u ožujku 2019. u kvalifikacijama za Euro 2020. privukla je brojne pohvale, jer postigao je drugi pogodak za njemačku pobjedu 3:2.
Nedugo potom, uživao je u još jednom zvjezdanom trenutku, ovaj put u Der Klassikeru protiv Borussije Dortmund. Ulog u utakmici bila je titula, a Gnabry je postigao četvrti gol za Bayern u 43. minuti, da bi potom potkraj utakmice asistirao Robertu Lewandowskom za peti pogodak. Sezonu je završio s 13 golova i devet asistencija u svim natjecanjima, osvojivši Bundesligu i DFB Pokal. Osim toga, proglašen je Bayernovim igračem sezone.
Igrajući na oba krila, brzo je ulazio u prostor poput svoga bivšeg suigrača Robbena, koji je karijeru izgradio usavršavanjem tog poteza. Njegov nekadašnji trener u Werderu, Nouri, s vremenom je prepoznao promjenu i imao je samo pohvale: "On je brz poput munje, neumoljivi realizator, ali sada dosta radi i na obrani, to je nešto što mu je prije nedostajalo. Sada se često vraća u obranu sve do svog kaznenog prostora. Sposoban je za to, dok s druge strane dolazi duboko u napad. Prije to nije mogao zbog nedostatka fizičke snage. Nakon dužeg razdoblja bez ozljeda, uspio je ojačati i sada je kompletan igrač."
Nakon odlaska Robbena i Riberyja, Gnabry je mogao preuzeti središnju ulogu. Izvedba protiv Tottenhama bila je kulminacija jednog ciklusa, jer u Engleskoj su ga podcjenjivali, a u Njemačkoj je postao zvijezda. U iščekivanju se vratio u sjeverni London i postao heroj. Nakon pobjede, vratio se u svoj hotel kako bi se sastao s Clarkom, čovjekom koji ga je doveo u Arsenal.
Gnabryjevo vrijeme da zablista sad je u Njemačkoj. Bayern sedam godina nije osvojio Ligu prvaka, a nastavak natjecanja ove sezone moraju izboriti na još jednom gostovanju u Londonu, ovaj put protiv Chelseaja. Na međunarodnoj sceni, Gnabry će tražiti priliku da se istakne na Euru 2020., s nadom da će se Njemačka iskupiti za poniženje na Svjetskom prvenstvu 2018. i da će prvi put nakon 1996. godine kući donijeti Trofej Henrija Delaunaya.
Ovo sada je druga faza njegove karijere, put na kojem želi postati velika zvijezda svjetske klase. Njegova priča govori o važnosti pružanja prilike mladim igračima, pogrešnim odlukama u njihovu preranom otpisivanju te naporima koji su potrebni za uspjeh na najvišoj razini. Ako je dosadašnja karijera Sergea Gnabryja bila dobra i ako u nadolazećim godinama bude još bolji, mogao bi postati jedan od najvećih njemačkih igrača svoga vremena.