Kako je jedna obična videoigra napravila više za nogomet u Americi od Pelea i SP-a 1994. godine

Foto: Getty Images/Guliver Image

BIO JE studeni 2001. godine. Lamar Hunt i njegovi sinovi Dan i Clark sjedili su uredu na stadionu svojih Kansas City Wizardsa i u konferencijskom pozivu razgovarali s drugim vlasnicima. MLS je u 15 godina postojanja izgubio oko 250 milijuna dolara, dva od dvanaest klubova su bankrotirala i nakon samo 15 minuta razgovora epilog je bio jasan. Spremali su se zvati odvjetnike i raspustiti ligu. Ambiciozni projekt MLS-a je propao.
 

Sljedeća dva dana Hunt je nazivao vlasnike jednog po jednog i pokušao ih nagovoriti da nekako spase natjecanje. Ipak, s još dvojicom kolega uspio je dogovoriti da preuzmu deset preostalih klubova i spriječe gašenje lige.
 
Nakon megauspješnog Svjetskog prvenstva 1994. godine u SAD-u, Amerikanci su 1996. godine poluamatersku North American Soccer League zamijenili Major League Soccerom nadajući se da će naslijeđe najveće nogometne svjetske manifestacije pokrenuti popularizaciju nogometa u Americi. No, Amerikancima je “football” bio samo njihov football, onaj s jajastom loptom, a ni sama priroda sporta nije im nikad legla. Amerikanci vole čvrste, kontaktne sportove u kojima se ne oprašta nikakvo “šlepanje” niti se tolerira gluma i kukanje pri malo jačem prekršaju. Zato su hokej, košarka i američki nogomet bili nedodirljivi, a bejzbol se jednostavno obožavao jer je to “America’s game”.
 
Do te 1996. nogometu nije pomogao ni Pele koji je senzacionalno 1975. godine stigao u tada anonimni New York Cosmos. Dobio je tri milijuna dolara plaće i postao najplaćeniji sportaš na svijetu, no ni on ni cijela “vojska” europskih igrača koji su nakon njega krenuli “preko bare” nisu uspjeli podići nogomet na očekivani nivo. Iako je SP 1994. godine bio izrazito gledan u SAD-u, nakon što su najbolji svjetski nogometaši napustili SAD, socceru jednostavno nije išlo.
 
Čak ni uspjeh američke reprezentacije na SP-u 2002. godine, kad su stigli do četvrtfinala, nije popularizirao sami sport u državi. Sve do 2007. godine kad je MLS potpisao prvi televizijski ugovor, koji su Hunt i ekipa uspjeli dogovoriti, s ESPN-om vrijedan osam milijuna dolara i kad je LA Galaxy doveo Davida Beckhama.
 
Do tog vremena EA Sports je svake godine redovito izbacivao novu verziju videoigre FIFA, koja je krajem 2000-ih kilometrima kaskala za Konamijevim Pro Evolution Soccerom, poznatijim kao PES. Japanci uopće nisu ciljali američko tržite svojom simulacijom, nije ni EA jer su smatrali da simulacija nogometne igre jednostavno neće ići u SAD-u.
 
No, kombinacijom Beckhamova dolaska, sve boljim rezultatima američke reprezentacije na Svjetskim prvenstvima i starim, dobrim konzumerističkim duhom u SAD-u, FIFA je na velika vrata počela ulaziti u Sjedinjene Države. Razvojem društvenih mreža i samog interneta, do mladih Amerikanaca počela se širiti ta globalna histerija igranja nogometnih simulacija. Jer, kad je nešto jednostavno dobar proizvod, u Americi ne može propasti.
 
Baš kao i svi mi u Europi, kojima je rasla dioptrija uz noći i noći PES pa kasnije FIFA turnira, tako su i Amerikanci ubrzo shvatili da FIFA, bolje od svih drugih sportskih simulacija, dočarava igranje nekog sporta. U studentskim domovima diljem zemlje, ali na kućnim zabavama počela se igrati FIFA.
 
“Igrajući FIFA-u u studentskim danima nepovratno sam zavolio nogomet. Ne samo ja, nego i svi moji prijatelji. Prije FIFA-e nisam znao nijednog nogometaša, ali kad smo ju počeli igrati, svatko je imao neki omiljeni klub i tako smo počeli ozbiljnije pratiti nogomet. Danas sam čisti ovisnik”, rekao je Dillon Asher (22), veliki navijač Chelseaja, koji do 18. godine nije znao iz kojeg grada je novi engleski prvak.
 
Upravo je on iz dobne skupine koja će, tvrde stručnjaci, vinuti nogomet u Americi u neslućene visine. Dobna skupina od 12 do 24 godine najatraktivnija je svakom, pa tako i tržištu sporta. Tinejdžeri i ljudi u ranim dvadesetima danas su najaktivniji na internetu i društvenim mrežama i prema njima se usmjeravaju kampanje vrijedne milijarde dolara. Prema zadnjem istraživanju ESPN-a, 24 posto mladih Amerikanaca, od 12 do 24 godine, najviše voli NFL, koji je i dalje najpopularniji američki sport bez ikakve konkurenciju. Na drugom mjestu, s 13,7 posto nije ni NBA, ni MLB ni NHL nego - soccer.


 
Danas, 16 godina nakon onog sudbonosnog razgovora vlasnika MLS franšiza, Premiership u Americi ima oko 30 milijuna sljedbenika. Polufinale prošlogodišnje Copa Americe između Argentine i SAD-a gledalo je 3,3 milijuna Amerikanaca, što je najgledanija muška nogometna utakmica u povijesti Fox Sportsa. Pobjedu Amerikanki u finalu SP-a 2015. godine gledalo je, vjerovali ili ne, 26 milijuna Amerikanaca.

 
Istovremeno, prodaja FIFA-e je u malom razmaku od 2010. do 2012. godine porasla 35 posto, a prošle godine je bila 9. najprodavanija igra u Sjedinjenim Državama s 2,6 milijuna prodanih primjeraka. Svake godine ta brojka raste u prosjeku oko 10 posto, a kad vam kažemo sljedeće podatke, shvatit ćete koliko je FIFA napravila za popularizaciju globalnog nogometa u SAD-u.
 
Prema anketama ESPN-a, 34 posto igrača FIFA-e postali su gorljivi fanovi nogometa samo jer su se navukli na igru. Istraživanje NBC-a pokazalo je da 57 posto Amerikanaca, koji se smatraju velikim obožavateljima Premiershipa, ne bi imalo nikakvog interesa za tom ligom da nije bilo FIFA-e. Sve to jako dobro znaju i televizijske kuće od kojih čak 12 redovno prenosi nogometne utakmice u SAD-u, sedam više nego 2010. godine.
 
Ne samo da je populalarizirala gledanje nogometa, FIFA je pomogla mladim Amerikancima da se njime počnu i baviti. Iako je bavljenje timskim sportovima u 21. stoljeću u stalnom padu u cijelom svijetu, nogomet je u SAD-u 2013. godine prvi put pretekao bejzbol po broju djece od 7 do 17 godina koji se njime bave. Bejzbol, uz football najpopularniji američki sport, izgubio je 3,5 milijuna klinaca, s 8,8 na 5,3 milijuna. Istovremeno, nogomet je igralo 6,9 milijuna mladih Amerikanaca.


 
“Do šeste godine igrao sam nogomet u školi, ali sam brzo izgubio interes. Nakon toga sam se bavio bejzbolom i američkim nogometom, ali ni na njih se nisam uspio navući. No, u šestom razredu sam počeo igrati FIFA-u i ponovno zavolio nogomet, koji danas redovito igram. To mi je sad najdraži sport, veliki sam navijač Arsenala i mislim da mi je FIFA pomogla u razumijevanju same taktike, prirode igre, a i omogućuje neizmjerne količine zabave”, kaže Matthew Celentano, koji je danas na sveučilištu Northwestern standardni član nogometne momčadi.
 
MLS je danas sedma najgledanija liga svijeta, ispred francuske, argentinske i nizozemske. Tome u prilog idu i nešto veći stadioni u SAD-u. Američku ligu gleda prosječno 21,700 gledatelja što je samo 500 gledatelja manje nego na utakmicama Serie A. Cincinnati FC u USL-u (trećoj ligi) gleda 20.000 ljudi po utakmici. Dvadeset. Tisuća. Ljudi. Naslovna fotografija ovog teksta nije iz Argentine ili iz Italije. To je atmosfera na stadionu Portland Timbersa koji su, od ulaska u ligu 2011. godine, baš svaku domaću utakmicu rasprodali svih 21.144 karata. Stadion im je rasprodan više od 100 utakmica zaredom.
 
Iako MLS i dalje tu i tamo naiđe na financijske probleme, vodstvo lige razmatra širenje na 24 momčadi, pa kasnije na čak 28. Brojni američki gradovi stoje u redu da dobiju svoju franšizu, a Orlando City, koji je nedavno ušao u ligu, u prosjeku gleda 34,393 gledatelja. Grand Rapids FC, klub iz petog ranga natjecanja, gleda prosječno 5000 ljudi. Država Michigan, koja uopće nema MLS klub, ima 92.022 registriranih klinaca nogometaša.
 
U samo nekoliko godina Amerikanci su uvjete za trening mlađih uzrasta doveli na nivo najbogatijih europskih klubova i sada praktički svaki klub u MLS-u, NASL-u ili USL-u ima desetak terena za treninge i prave trening kampove. A u cijelu priču se uključio i Google, koji je najavio gradnju nogometnih centara diljem zemlje.
 
Za streloviti uzlet nogometa u Americi zadnjih desetak godina teško je sve zasluge pripisati jednoj običnoj videoigri. Puno faktora podignulo je nogomet na najviši nivo u SAD-u. Recimo, u vrijeme sve zgusnutijeg svakodnevnog rasporeda svakog od nas, nogomet je u Americi sve prihvaćeniji iz, na prvi pogled, banalnog razloga. Gledatelji jednostavno znaju točno koliko će utakmica trajati. Bejzbol može trajati dva i pol, a može i četiri i pol sata. Isto je i s utakmicama NFL-a. Kod nogometa se točno zna, 90 minuta i amen.

No, FIFA je bez sumnje odgojila cijelu generaciju nogometnih fanova koji će naslijeđe sigurno prenijeti na svoje potomke, a onda je samo nebo granica za nogomet u Sjedinjenim državama.
 
Soccer možda nikada neće postati football u Americi. Neće vjerojatno nikada dostići popularnost košarke kojom se bavi najviše mladih Amerikanaca, ali nogomet više nije periferan sport u “najsportskijoj” naciji na svijetu. A kad se Amerikanci nečega prime, znamo kako to završi. Samo da se ne počnu ozbiljnije baviti rukometom…

Pročitajte više