ZNANSTVENICI su upravo otkrili točan izvor gigantskog, misterioznog oblaka radioaktivnog materijala koji se nedavno nadvio nad Europom.
I ne, ne čitate vijest iz 1986. godine kada se dogodila eksplozija nuklearnog reaktora u Černobilu ili predstavljanje nove sezone sada već kultne serije Černobil. Radi se o stvarnom događaju iznad našeg područja i o stvarnom radioaktivnom oblaku, a krivac je, izgleda, opet nuklearno postrojenje u Rusiji.
100 puta veća količinu zračenja od katastrofe u Fukušimi
Naime, 2017. godine nad Europom je preletjela divovska struja radioaktivnog materijala koja je u atmosferu ispuštala i do 100 puta veću količinu zračenja od katastrofe u Fukušimi, piše New Scientist.
Radioaktivni oblak prvi su 2. listopada te godine primijetili talijanski znanstvenici kada su u atmosferi očitali povišene razine radioaktivnog rutenija-106. Njihova zapažanja ubrzo su potvrdili i ostali znanstveni objekti za praćenje radioaktivnosti diljem Europe.
Georg Steinhauser sa Sveučilišta Leibniz Hannover u Njemačkoj rekao je da je bio "omamljen" kada je prvi puta očitao povišene razine radijacije. Naime, svake godine rutinskom se provjerom očita nekoliko curenja radioaktivnog materijala, uglavnom s izrazito niskim razinama radioizotopa koji se koriste u medicini. No, ova su očitanja bila sasvim drugačija.
"Rutenij-106 je jedinstven. Nikada nismo izmjerili nešto slično", ispričao je Steinhauser.
Misteriozan izvor
Unatoč tome što je razina radijacije bila sveukupno gledajući niska i nije mogla utjecati na zdravlje stanovništva Europe, znanstvenici su pretpostavili da je zračenje bilo daleko većeg intenziteta u blizini središta događaja, odnosno izvora radioaktivnog oblaka.
Institut za nuklearnu sigurnost u Parizu proveo je svoje istraživanje i ubrzo zaključio da se izvor radioaktivnog curenja vjerojatno nalazi između rijeke Volge i gorja Ural u Rusiji. Na tom području nalazi se rusko postrojenje Majak, koje uključuje i objekt koji prerađuje istrošeno nuklearno gorivo, a koje je 1957. godine pretrpjelo treću najozbiljniju nuklearnu nesreću na svijetu.
Rusi sve negirali
Kao i u prvoj epizodi serije Černobil, ruski su dužnosnici 2017. godine negirali bilo kakvu mogućnost da je taj njihov objekt izvor radioaktivnog oblaka, rekavši da u neposrednoj blizini nisu detektirali tragove radioaktivnog rutenija.
Umjesto toga, pretpostavili su da je izvor zračenja vjerojatno radioizotopna baterija iz satelita koji je izgorio tijekom ponovnog ulaska u atmosferu.
Detaljna analiza pokazala suprotno
Steinhauser i njegovi kolege odlučili su detaljnije analizirati podatke 1300 mjerenja sa stotina stanica za praćenje radioaktivnosti diljem Europe. Otkrili su da su razine zračenja u atmosferi bile između 30 i 100 puta veće od onih izmjerenih nakon Fukušime.
"To je zvučalo poprilično alarmantno", kazao je Steinhauser.
Njegov tim isključio je Rumunjsku kao izvor zračenja jer je svaka stanica za praćenje unutar te zemlje istovremeno registrirala radioaktivan oblak, što znači da je izvor dovoljno udaljen da se oblak raširi nad cijelom Rumunjskom.
Eliminirali su i satelit te radioizotopnu bateriju jer ni jedna svemirska agencija u to vrijeme nije prijavila nestanak ili spuštanje satelita. Također, obrazac širenja zračenja kroz atmosferu nije odgovarao širenju zračenja iz satelita.
Svi putevi vode u Majak
Kombinirajući ove nalaze s podacima o kretanju zraka i koncentraciji radioaktivnosti, Steinhauserov tim pronašao je jasne dokaze da je do curenja došlo na području Južnog Urala, gdje se i nalazi nuklearno postrojenje Majak.
No očitanja su bila neobična jer je registriran samo radioaktivni rutenij.
"Da se dogodila nesreća u reaktoru, trebalo je doći do ispuštanja radioaktivnih izotopa različitih elemenata", objasnio je Steinhauser.
Uglavnom, misterij ispuštanja samo jednog elementa mučio je znanstvenike sve dok Steinhauser nije saznao da je talijansko nuklearno istraživačko postrojenje neposredno prije incidenta od postrojenja Majak naručilo pošiljku cerija-144.
Nesreća prilikom proizvodnje cerija-144
Steinhauserov tim smatra kako je do nesreće moglo doći prilikom proizvodnje izotopa cerija-144.
Ako je njihov model zbivanja točan, nesreća se dogodila negdje krajem rujna 2017., gotovo točno 60 godina nakon jedne od najgorih nuklearnih nesreća u povijesti koja se dogodila na istom mjestu: Kyštymska katastrofa, koja je rangirana kao treća najozbiljnija nuklearna nesreća u povijesti.
Iako ovo novo istraživanje ne može definitivno okriviti rusko postrojenje Majak i reći da je ono bez sumnje odgovorno za nastanak radioaktivnog oblaka iznad Europe, postoje još neki dodatni dokazi koji ukazuju na istog počinitelja, piše Science Alert.
Naime, program istraživanja neutrina zvan SOX, koji se trebao provesti u Italiji, otkazan je samo nekoliko mjeseci nakon pojave radioaktivnog oblaka krajem 2017., odnosno nakon što njihovi znanstvenici nisu mogli doći do, za eksperimente neophodnog, cerija-144.
Talijanski znanstvenici negirali su povezanost i izjavili kako je do prekida programa SOX došlo "jer su se tijekom pročišćavanja materijala pojavili neočekivani problemi, što je dovelo do gubitka aktivnosti, kao i povećanja razine nečistoće".