"Nakon trećosiječanjske rotacije vlasti Zvonimir Berković u formi epistola počinje svoj javnosavjetnički staž, obraćajući se stvarnim i simboličnim adresatima hrvatske prošlosti i sadašnjosti", napominje književni kritičar i urednik Ervin Jahić. Dodaje kako se odvažio posredovati između estetskih načela vlastita svijeta, nikada ogoljelih od svojih etičkih parnjaka, i hrvatske političke klase, najčešće nagluhe za poeziju.
Po Jahićevim riječima samo naoko uzaludan trud ? napor, naime, da protagonistima vlasti javno pošalje poruku o strukturnim, ali i etičkim obvezama njezina obnašanja ? demonstrira autorov upravo ozbiljan tip mišljenja.
Berkovićeva ambicija da dokraja istjera mak na konac s političarima koji šutke, bez uzvrata, "sudjeluju" u komunikaciji, rekreirajući više-manje vlastite samodostatnosti, svakako imponira i vjerodostojna je društvena kronika druge polovice prošloga i prvih godina ovoga stoljeća, ističe Jahić.
Zvonimir Berković (Beograd, 1928.) filmski je redatelj i scenarist, kazališni i glazbeni kritičar i esejist. Zadnjih desetak godina bavi se proučavanjem i komentiranjem društvene zbilje u tjedniku "Globusu" i dnevniku "Vjesniku". Objavio je "Zvonar katedrale duha" (Globus, Zagreb, 1995.) i "Dvojni portreti" (Otokar Keršovani, Rijeka, 1998.).
(Hina) pp/xmc ymc