JEDNA zagrebačka slastičarka osvrnula se na trenutnu situaciju u njenoj grani poslovanja. Žena koja stoji iza brenda Žuža Slastice napisala je na Facebooku poduži status o tome kako izgleda stvarnost jednog "small business ownera", odnosno osobe koja je vlasnik male firme i sama je sebi i šef i poslodavac i radnik i što god zatreba. Prenosimo ga u nastavku.
I slastičarka, i spremačica, i tajnica, ponekad i dostavljačica, direktorica...
"Baš sam danas naišla na naslov o zatvaranju jedne slastičarnice u Zagrebu. Još jedna u nizu. Razmišljala sam napisati li tekst ili ne? Tema i je i nije povezana s kolačima, ali odluka je pala na - DA. Pa tko želi neka čita, tko ne, neka preskoči.
Imala sam faze da sve zatvorim i da to bude to. Svaki puta se baš rastužim kada pročitam ili saznam o nekom kolegi/ci da zatvaraju. Većina malih zatvori. Jednostavno, teško je pratiti sve to kada ste mali. Ako nemate podršku familije, tu već padate.
Nikada nisam sanjala o velikoj proizvodnji, puno zaposlenika… To jednostavno nije moj đir. Moj tata je 90-ih pokrenuo svoju firmu. Mama se pridružila kasnije (do tada je radila u banci). Tako smo brat i ja odrasli uz roditelje poduzetnike.
Vjerojatno zato i nije bilo druge opcije nego da oboje krenemo isto u poduzetničke vode.Moja mama je govorila, i još uvijek govori: 'Prvo plati radnika, a onda ono što tebi ostane'. Tako smo odgajani. E, sada, dolazimo do poduzetništva u slastičarstvu. Samo da napomenem, ovo nije kukanje - ovo je moj izbor, ali želim vam približiti jer me dosta pitate - zašto toliko njih zatvara?
Prvo, ako ste sami u tome, to je gotovo nemoguće. 98% torti ide 'van' za vikend, odnosno subotu, a nešto manje nedjeljom. E, sada uz posao u kuhinji imate:
- odgovaranje na upite
- pisanje ponuda
- nabavku (i to ne možete sve odjednom, npr. voće ne može stajati tako dugo, pa imate i toppere, pokrivke i sl.)
- pisanje račune
- pripremu papira za knjigovođu
- organizaciju posla
- praćenje novosti, osmišljavanje noviteta
Vi ste i slastičarka, i spremačica, i tajnica, ponekad i dostavljačica, direktorica... Uglavnom 8 u 1. Da zaposlite nekoga u kuhinji, osnovno što biste trebali dati je 1.000€ neto plaće. No, morate zaraditi bruto, jel'. Da ne pišem dalje o knjigovođi, marketingu (morate barem nešto na neki način ulagati), posuđu, kutijama…
Volim citirati svoju kolegicu Dacu: 'Slastičarstvo je građevina. Brašno od 25 kg koje morate posložiti, kutiju jaja od 360 komada..." Rekla bih da imam sreće što imam svoj prostor. Iako se borim sa svojom Ankicom da ne stavlja teglice jogurta i cvijeće.
Poanta je da poduzetništvo bude iscrpljujuće, pa sad - koliko tko može podnijeti. Sama sam se uvjerila da slastičarstvo nije romantično tako kako se čini, ali rekao bi Balašević: 'Dok je meni vas, nema toga što se ne može'", napisala je.
Nema više Friday pita ni Le Kolača
Podsjećamo, ovaj su tjedan čak dvije zagrebačke slastičarnice objavile kako stavljaju ključ u bravu.
Prva je Friday Pie Shop, mala slastičarnica isključivo s pitama u ponudi, a čija je vlasnica Elvira Petek početkom tjedna obznanila kako je u taj posao dala sve što je imala, ali i većinu vremena bila sama, no došao je kraj jer "živimo u nezavidnim vremenima kada je živjeti stabilno postao san mlade osobe."
>> Zatvorila se popularna zagrebačka slastičarnica, vlasnica: U ovo sam uložila sve
Druga je vijest stigla danas, a riječ je o Le Kolaču, čiji je vlasnik, inače poznati hrvatski slastičar Robert Hromalić, prošle godine ušao u puno veći, odlično uređen prostor u kompleksu Parka kneževa na Branimirovoj. "Previše sam iscrpljen, psihofizički i financijski, ali nisam tužan", rekao je za Kult Plave Kamenice nakon odluke da je njegovom putu došao kraj.
>> Zatvara se zagrebački Le Kolač, vlasnik: Psihofizički i financijski sam iscrpljen