Foto: Guliver Image/Getty Images
CARLO ANCELOTTI sinoć je još jednom dokazao kako je zasluženo u svjetskoj aleji trenerskih velikana.
Njegov Real u prvom poluvremenu finala LP protiv Atletica nije uspijevao ništa; glavne napadačke zvijezde nisu se vidjele, sredina mu je bila blokirana, a legendarni golman primio je gol za veliko vodstvo suparnika, kakvog ne bi pustio ni junior.
Čvrsti Atletico činio se nesalomljiv, a Real nezainteresiran i neborben, pao pod pritiskom očekivanja osvajanja 10. naslova prvaka Europe. Međutim, Ancelotti je uvođenjem Isca i posebno Marcela, koji su otvorili prostor Di Mariji, posljednjih pola sata sabio Atletico u njegov kazneni prostor, a njegova momčad zasluženo je zabila izjednačuju gol, koji je protiv potrošenog Atletica bio vrijedan pobjede.
Osvajanjem pokala prvaka Europe, Ancelotti je za sada zatvorio veliku petorku trenera koji su osvajali kontinent s dva različita kluba: Ernst Happel (Feyenoord i HSV), Ottmar Hitzfeld (Borussia (D) i Bayern), Jupp Heynckes (Real i Bayern) i Jose Mourinho (Porto i Inter).
Ali, istovremno je izjednačio jedan još veći rekord: Postao je tek drugi trener u povijesti koji je prvak Europe bio tri puta, nakon Boba Paisleya, kojem je to sva tri puta uspjelo s Liverpoolom. Ancelotti je naslovima s Milanom 2003. i 2007., dodao i ovogodišnji s Realom. Naravno, tome treba dodati i dva osvajanja ovog naslova kao igrač s Milanom.
Usprkos veličanstvenim uspjesima (uz tri LP, kao trener osvojio je prvenstva i kupove u Italiji, Engleskoj, Francuskoj, Španjolskoj, te klupsko SP) nikad nije bio hvalisavac, uvijek iskazuje poštovanje prema suparnicima, igrači ga vole.
Slaveći uspjeh i primajući medalju, Ancelotti je kao i uvijek bio skroman, jer predugo je u ovom poslu da ne bi znao kako je u vrhunskom nogometu tanka crta između heroja rekordera i odbačenog gubitnika. Da nije Ramos zabio u trećoj minuti nadoknade, Real bi mu vjerojatno dao otkaz, a sezonu proglasio debaklom.