DINAMO je iz Berna donio vrlo dobrih 1:1 u Maksimir. Nakon svega viđenog, Plavi mogu biti nezadovoljni rezultatom, ali s velikim optimizmom gledati prema ostatku svoje europske sezone.
Nakon odlaska Sigalija i zahvaljujući ozljedi Benkovića tijekom prošle sezone, Dinamovoj obrani je kronično nedostajala dominanta figura. Theophile-Catherine je tip koji svojim fizikalijama, čitanjem igre, nogometnom inteligencijom i osjećajem za igru suvereno preuzima tu ulogu. Svaka prava ekipa treba vođa u tom dijelu terena, a Dinamo ga je konačno dobio. Pojavi se tu svaki put kad je potrebno, zatvara leđa veznoj liniji i vrhunski odrađuje preuzimanja. Theophile-Catherine ima realne šanse postati ono što je nekoć ekipi, ali i tribinama, predstavljao Tonel - netko na koga se uvijek mogu osloniti, netko tko će ispravljati greške svojih kolega. Najbolja Dinamova kupovina u dugo vremena.
Potrebne korekcije
Dinamo izgleda kao ekipa, ali jako dugo to nije bio. U novom sastavu i ruhu bit će potrebno vremena da sve sjedne na svoje mjesto. Na samom startu utakmice, ali i u većem dijelu prvog poluvremena, Dinamo se preširoko branio u fazi obrane. Krila koja imaju izričitu napomenu pratiti suparničke bekove ne stignu dovoljno pomagati sredini terena, i ako Gavranović ne pomaže dovoljno, suparnik ima previše mjesta u situacijama iz kojih može kontrolirati tempo utakmice. Dinamo tek treba usvojiti periode presinga i kontrolirane zone kojima bi suparniku onemogućio duži period dominacije. Napredak je, u odnosu na prijašnje sastave, malen, ali vidljiv.
Jasne su konture Bjeličinog europskog Dinama - radi se o reaktivnoj, tranzicijskoj ekipi koja velike nade polaže u oduzete lopte i brzopotezno rješavanje takvih situacija preko hitronogih Oršića i Hajrovića. U sinoćnjoj utakmici Dinamo je pokazao dvije stvari. S jedne strane, da je bolno ubojit u trenucima kada suparniku oduzme loptu i da ga tek bolja realizacija dijeli od puno uvjerljivijih rezultata. S druge strane, Dinamo bi mogao imati problema u igri na postavljenu obranu. Potrebne rotacije i dolasci bočnih igrača u fazu napada ostali su najmanje dorečen dio igre ovog Dinama i već je prvih 30 minuta utakmice s Young Boysima pokazalo da je plan na duboko postavljenog suparnika obavezno gradivo, posebno u situacijama kada semafor i rezultat igraju za suparničku ekipu. Nikola Moro u takvoj igri strahovito nedostaje, ali Dinamo u veznim i prednjim igračima ima sasvim dovoljan koktel motorike, umijeća i lucidnosti da kreira višak. Posebno s obzirom na to da Dinamo nakon dugo vremena ima jako puno igrača spremnih na igru 1 na 1 u obje faze. Tu se naročito ističu Gojak i Olmo, kojima ne treba puno prostora da naude suparniku. Bjeličina ekipa ih samo mora naučiti dovoditi u situaciju u kojima će dribling imati smisla. Za ostalo će se pobrinuti njihova moć.
Konačno, europski Dinamo
I na kraju, još jednom se mora podvući zaključak kako Dinamo napokon igra nogomet. Nogomet mnogo ozbiljniji od lokalnog, HNL-ovskog i vašarskog - Dinamo igra moderan europski nogomet. On nije savršen, nije kompleksan i možda neće uvijek polučiti zadovoljavajući rezultat, ali je nešto daleko najorganiziranije, najkompaktnije i najlogičnije što smo vidjeli od Plavih u modernoj klupskoj eri. A jedino je takav pristup mogao dovesti Dinamo na prag Lige prvaka onda kada je Joško Jeličić, sasvim opravdano, nudio svoju golotinju u zamjenu za makar utješnu europsku nagradu.
U manje od pola godine Dinamo je dobio obrise ozbiljne ekipe, koja ima dovoljno jasnu ideju u igri da već sada pobjeđuje velike utakmice, i s dovoljno talenta u pozadini da proširi gabarite svojih očekivanja. Ovaj dvomeč je daleko od gotovog i gosti iz Švicarske po svakoj logici igre imaju apsolutno ravnopravnu šansu za plasman u grupnu fazu Lige prvaka. Pa ipak, treba zarovati duboko u prošlosti da se nađe ljeto u kojem je Dinamo s toliko mirnoće i smisla kontrolirao svoje suparnike, koji su sve osim trećeg nogometnog razreda. Zagreb konačno, barem na terenu, ima europski Dinamo.