HRVATSKI znanstvenik Ivan Đikić i njegovi suradnici dobili su 12 milijuna eura za istraživanje mehanizma autofagije koji ima važnu ulogu u brojnim teškim bolestima od infekcija preko Parkinsona i Alzheimera do raka.
"Prije dvije godine japanskom znanstveniku Yoshinoriju Ohsumiju dodijeljena je Nobelova nagrada za otkriće autofagije kao mehanizma samojedenja koji uklanja unutarstanična oštećenja u stanicama kvasca", rekao je Đikić, koji se u anketama Indexovih čitatelja već godinama redovno proglašava najpozitivnijom osobom.
"Danas se zna da je autofagija glavni mehanizam uklanjanja oštećenja unutar ljudskih stanica, kojim se organizam efikasno štiti od razvoja bolesti. Primjerice, on uklanja nakupljene proteine kod Parkinsonove bolesti, onkogene kod tumora ili pak bakterije i viruse koji ulaze u naše stanice", dodao je za Index Đikić.
Što je autofagija i zašto je važna?
Autofagija (od grčkog "auto" - sam; i "phagein" - jesti, što dakle znači samoproždiranje ili samojedenje), prirodni je regulatorni mehanizam kojim stanice razgrađuju nepotrebne i oštećene proteine.
U kontekstu bolesti, ona se smatra adaptacijskim odgovorom na stres koji omogućuje opstanak stanica. U određenim okolnostima ona je povezana s odumiranjem stanica. U ekstremnim slučajevima gladovanja, razlaganje staničnih komponenti omogućuje opstanak stanica održavanjem razine stanične energije - dio nepotrebnih sastojaka se razgradnjom i sagorijevanjem pretvara u energiju.
Sa starenjem mehanizmi autofagije slabe pa se u stanicama nakuplja otpad koji može poticati razvoj brojnih staračkih bolesti.
Đikić i Sveučilište Goethe u svjetskom vrhu
Đikić ističe da su ulaganja u istraživanje autofagije sve veća jer je ona, među ostalim, neophodna i za embrionalni razvoj i diferencijaciju stanica. Zanimljivo je da je upravo Sveučilište Goethe u Frankfurtu, na kojem radi Đikić, posljednjih godina postalo jedan od svjetskih predvodnika u istraživanju autofagije.
"Mi smo ponosni da je Frankfurt postao centar za istraživanje autofagije u Njemačkoj. To je već drugi period financiranja - prvo od 2016. do 2019., a sada i od 2020. 2023., a Njemačka zaklada za znanost (DFG) u istraživanje autofagije ukupno ulaže oko 25 milijuna eura", tumači naš znanstvenik svjetskog glasa.
"Voditelj sam tog projekta u Frankfurtu od 2016. godine i želim posebno naglasiti koliki je užitak raditi sa znanstvenicima koji imaju zajednički cilj, rade timski i fokusirani su prvenstveno na znanost i izazove. Motivacija i entuzijazam, a posebno znanstvena kultura koju smo zajednički stvorili, garantiraju naš budući uspjeh. Meni je posebno važno to što je veći dio aktivnosti posvećen obrazovanju studenata koji rade s nama. Želimo ih naučiti da znanstveni uspjeh nije takmičenje ega niti ovisi o pameti samo jedne osobe, nego je neophodna kultura suradnje, otvorenost u komunikaciji te originalnost i kreativnost s fokusom na velika znanstvena pitanja. Podjednako važno je i dijeljenje svih znanstvenih podataka uz korištenje svih mogućih novih tehnologija", ističe Đikić.
Odlična suradnja s hrvatskim znanstvenicima
Naš vrsni molekularni biolog, koji ni nakon duljeg boravka u inozemstvu pa ni nakon nekih neugodnosti koje je doživio u Hrvatskoj nikada nije prekinuo pomagati hrvatsku znanost, kaže da posebno dobru suradnju ima sa splitskim znanstvenicima.
"Imamo vrlo aktivnu suradnju s kolegama u Splitu u području autofagije, posebno s docenticom Ivanom Novak s Medicinskog fakulteta u Splitu koja radi na specifičnom uklanjanju oštećenih mitohondrija i razvoju neurodegenerativnih bolesti. Zajednički smo objavili nekoliko radova, a imamo u planu nastavak suradnje u sljedeće četiri godine preko zajedničkog financiranja nekih projekata i otvaranja mogućnosti za dolazak splitskih studenata u Frankfurt na dodatno obrazovanje", otkriva nam Đikić.
Važan novi fokus istraživanja i ulaganja
Farmaceutska industrija i financijski ulagači, kaže, sve više ulažu u otvaranje manjih biotehnoloških kompanija ili većih programa u industriji koji istražuju mogućnosti stvaranja novih lijekova koji ciljano djeluju na autofagiju i potiču njenu veću aktivnost, što može biti od velike pomoći kod dugotrajne borbe protiv neurodegenerativnih bolesti.
"Nešto slično uspjelo je znanstvenicima stvaranjem imunoterapija u kojima se lijekovima pojedine stanice unutar imunološkog sustava mogu potaknuti na efikasno i dugotrajnije uklanjanje tumorskih stanica", zaključuje Đikić.
Impresivna znanstvena biografija
Osim Đikića i njegovih suradnika sa Sveučilišta Goethe, u projekt su uključeni i znanstvenici sa sveučilišta u Mainzu, Münchenu, Tübingenu i Freiburgu te njihovi kolege iz Instituta Georg-Speyer-Haus, Instituta za biofiziku Max Planck u Frankfurtu i Instituta za molekularnu biologiju (IMB) u Mainzu.
Kako smo već pisali na Indexu, Đikić je hrvatskoj javnosti dobro poznat kao jedan od najuspješnijih hrvatskih znanstvenika u svijetu. Član je ugledne njemačke akademije Leopoldine, Europske akademije te Američke akademije znanosti i umjetnosti. Prema Clarivateovoj analizi visoko citiranih znanstvenika uvršten je među najutjecajnije znanstvenike na svijetu (najboljih 1%) s preko 26.000 citata. Dobitnik je brojnih znanstvenih priznanja, između ostalog i najviše njemačke nagrade za znanost Gottfried Wilhelm Leibniz Prize 2013.
Danas živi na dvije adrese - u Njemačkoj gdje radi na Sveučilištu Goethe u Frankfurtu i na Institutu Max Planck, te u SAD-u gdje radi u Genentechu u San Franciscu. Unatoč brojnim znanstvenim obavezama vrlo je aktivan i u Hrvatskoj, u kojoj financijski i znanjem pomaže znanstvene grupe i mlade talente.