Trebaju li Martina Dalić i ostali šefovi Podravke imati tolike plaće i bonuse?

Foto: Damir Spehar PIXSELL

U JAVNOST su procurili navodni iznosi mjesečnih primanja članova Uprave Podravke u 2023., koji su za Hrvatske prilike jako visoki. Iznose prenosi i koprivnički lokalni portal Danica. To je otvorilo raspravu o tome kolika bi trebala biti razlika između primanja radnika u usporedbi s primanjima direktora, članova Uprava i viših menadžera.

Jedan od prvih političara koji su se osvrnuli na tu situaciju je Katarina Peović iz Radničke fronte. "Nemoguće da Dalić vrijedi 40 puta više od svake radnice u pogonu, a bez radnika Podravka ne bi postojala", ustvrdila je u Index Studiju.

Primaju li članovi Uprave Podravke prevelike naknade za svoj rad, kolike su plaće radnika u Podravki i kakva je praksa s odnosom između primanja rukovodećih ljudi u odnosu na plaće radnika drugdje u svijetu?

Kolika su primanja članova Uprave, a kolika radnika Podravke?

Najveća mjesečna primanja je imao Davor Doko, u iznosu od 91.600 eura bruto. Ljiljana Šapina je ostvarila primanja od 88.500 eura bruto mjesečno. Oboje su članovi Uprave od 2017.Bivši član Uprave Podravke i sadašnji član Uprave Belupa Marko Đerek je ostvario u prosjeku 70.400 eura bruto primitaka mjesečno.

Milan Tadić, član Uprave od 2022., imao je prihode od 56.800 eura bruto mjesečno, a predsjednica Uprave Martina Dalić 34.800 eura bruto. Ivan Ostojić, koji je istodobno i član Nadzornog odbora Luke Ploče, ostvarivao je "samo" 16.600 eura bruto na mjesec. 

Kako je pisao početkom prošlog mjeseca portal Danica, u ta primanja spadaju plaća, bonus, primanja u naravi te dodijeljene dionice po novom modelu nagrađivanja. Ovaj mjesec je isti portal objavio nove informacije, o nagrađivanju članova Uprave Podravke za dobre poslovne rezultate tijekom 2023. Isplaćeni bonusi od prošlog mjeseca i dionice u ovom mjesecu će se ubrajati u mjesečne prihode za ovu godinu. 

U Godišnjem financijskom izvješću Podravke d.d. navodi se da su prosječna primanja svih radnika bez menadžmenta za prosinac 2023. iznosila 1217 eura neto. U bruto iznosu je to otprilike 2050 eura mjesečno.

Radnici u proizvodnji sigurno nemaju ni približno prosječnu plaću cijele kompanije, a prema neslužbenim izvorima, njihova plaća iznosi stotinu-dvije eura iznad minimalca. S minimalcem od 700 eura prošle godine, plaće radnika u proizvodnji su bile oko 900 eura bruto.

Omjer primanja članova Uprave i radnika Podravke

Stavljajući u omjere plaće radnika i primanja članova Uprave, s prosječnom plaćom navedenom u Godišnjem financijskom izvješću i pretpostavkom prosječne plaće od 900 eura radnika u proizvodnji, može se izračunati omjer primanja članova Uprave s plaćama radnika.

Tako Martina Dalić ostvaruje mjesečno 38.6 puta veća primanja od radnika u proizvodnji i 17 puta veća primanja od prosječnog radnika Podravke u bruto iznosu. Član Uprave s najvećim primanjima, Davor Doko, ima 101.8 puta veća primanja od plaće radnika u proizvodnji i 44.68 puta od prosječnog radnika.

Zbog progresivnosti hrvatskog poreznog sustava, tj. činjenice da porez na dohodak članovi Uprave zbog visokih primanja plaćaju po stopi od 30 posto (nakon određene razine) i da radnici u proizvodnji vjerojatno ne plaćaju porez na dohodak zbog niske plaće, ti omjeri su nešto manji u neto iznosu.

Razlika između primanja direktora u odnosu na plaće radnika u SAD-u je postala ekstremna

Situacija u SAD-u još je ekstremnija. Prema istraživanju Economic Policy Institutea na temelju podataka iz baze podataka Compustat jedne od najvećih konzultantskih kompanija na svijetu Standard&Poorsa (za godine od 1992. do 2022.) i ankete Wall Street Journala (za godine od 1965. do 1992.), razlika između primanja čelnih ljudi u kompanijama i plaća radnika je zadnjih desetljeća drastično narasla.

Tako je 2022. omjer zarade direktora i plaća radnika u najvećih 350 kompanija iz SAD-a bio čak 344.5 naprema 1. To znači da je godišnje direktor kompanije u prosjeku imao primanja kao 344.5 prosječnih radnika te kompanije.

To je čak pad u odnosu na 2021., kada je omjer iznosio 389 naprema 1, a otprilike prosjek od 2012. Od početka 21. st. bilo je velikih varijacija, najmanje 175 naprema 1 u 2009., a najviše 389 naprema 1 u 2021.

Ipak, nije uvijek bilo tako. 90-ih se omjer kretao između 75.9:1 godine 1990. i 307.8:1 godine 1998. Upravo je polovica devedesetih godina prošlog stoljeća početak astronomskog rasta razlike u zaradi direktora i plaća radnika. 80-ih godina prošlog stoljeća omjer se kretao između 36.2:1 i 60.4:1, a 70-ih 23.9 naprema 1 i 33.6 naprema 1.

Švicarci odbili ograničiti plaće direktora na referendumu

U državama Europe razlika je bitno manja, u prosjeku oko 150 naprama 1, tj. direktori velikih kompanija imaju u prosjeku 150 puta veća primanja od plaće prosječnog radnika. Ipak, to još uvijek izgleda kao velika razlika i oštro je rasla zadnjih desetljeća.

Zanimljiv je slučaj Švicarske, u kojoj su birači 2013. na referendumu glasali o tome hoće li primanja direktora kompanija ograničiti na 12 plaća najslabije plaćenih radnika u kompanijama kojima su na čelu.

Referendumski prijedlog je odbijen velikom većinom, 65.3 posto glasova protiv ograničenja i 34.7 za. "Razočarani smo što smo danas izgubili", rekao je tada David Roth, predsjednik švicarskih Mladih socijalista i vodeći zagovaratelj referenduma.

Zašto su primanja direktora toliko veća od plaća radnika?

Kritičari oštrog rasta razlike između zarade direktora i plaća radnika tvrde da je nedopustivo da zadnjih desetljeća radnici dobivaju puno manji "kolač" od čelnih ljudi u kompanijama. Od kraja 70-ih su zarade direktora najvećih 350 kompanija u SAD-u rasle za više od 1700 posto, što je nekoliko postotnih bodova više i od rasta plaća kod 0.1 posto najbolje plaćenih radnika, a kamoli u odnosu na prosjek.

Jedan od razloga zbog kojeg su direktori toliko puno plaćeni je taj što je njihov utjecaj na profitabilnost kompanija puno veći od utjecaja jednog radnika, a samim time je njihovo primanje skalabilno.

Prihodi najvećih kompanija na svijetu su u stotinama milijardi dolara godišnje, a direktor koji taj prihod može povećati za samo 0.1 posto već ostvaruje kompaniji dodatne prihode od stotinu i više milijuna dolara.

Dodatno, većina direktorskih primanja nije u obliku plaće i bonusa, nego u obliku dionica. Kompanije daju direktorima i menadžerima svoje dionice da bi ih na osobnoj razini investirali u rezultate same kompanije.

Zbog toga primanja direktora jako variraju od kada su počela rasti. U vremenima krize cijena dionica pada, a samim time i primanja direktora, menadžera i drugih koji su dionice kompanije dobili kao dio kompenzacije za rad.

Podravka radi istu stvar kao druge kompanije

Podravka radi slične stvari kao korporacije u SAD-u i ostatku Europe, samo na manjoj razini. Martina Dalić će, prema pisanju koprivničkog lokalnog portala Danica, dobiti 173 tisuće eura bonusa za ostvarivanje rezultata u prošloj godini.

Davor Doko i Ljiljana Šapina su zaradili po 778.000 eura jer su iskoristili pravo na dionice iz prijašnjih godina, ali taj iznos je uračunat u na početku navedeni prosjek mjesečnih primanja članova Uprave.

Marko Đerek je na opcijskim dionicama zaradio 604.600 eura bruto, a Milan Tadić 429.000 eura. Izraz "primanja" u mjesečnim podacima uključuje plaću, bonus, primanja u naravi i dodijeljene dionice.

Problem s Podravkom je što njome upravlja politika

Pitanje plaća direktora u korporacijama SAD-a je ipak drugačije nego pitanje plaća direktora u Podravci. Za početak, vlasnik 25.5 posto Podravke je Republika Hrvatska.

Da politika itekako ima utjecaj na to tko vodi Podravku, jasno je iz toga što su u siječnju 2021. Martina Dalić i Luka Burilović, poznati šef HGK, obrazovan na međunarodno priznatom Univerzitetu za poslovne studije u Banjoj Luci, bili na razgovoru kod samog Plenkovića.

U veljači iste godine Dalić postaje predsjednica Uprave Podravke. Burilović je član Nadzornog odbora Podravke još od 2017. Prilično jasno, Podravka nipošto nije tipična privatna kompanija, a predsjednica Uprave Martina Dalić je po svoj prilici bila na "intervjuu za posao" kod premijera Andreja Plenkovića.

Da se radi o sasvim čistoj situaciji u kojoj privatna kompanija sama određuje zarade svog rukovodećeg kadra, problema ne bi bilo. Ali Podravka je 1/4 državna i u njoj očigledno još kadrovira politika.

Mirovinski fondovi su vlasnici 50.1 posto Podravke, ali je javna tajna kako se njihove investicije u hrvatske kompanije odvijaju prema "čudnim" pravilima, zbog čega su puno puta u prošlosti imali promašene investicije (npr. Magma Goranka Fižulića).

Nažalost, Podravka ne funkcionira kao prava privatna kompanija. Formalno je 1/4 u vlasništvu države, a neformalno država kadrovira. Zbog toga građani imaju pravo postavljati pitanja o primanjima članova Uprave.

Pročitajte više