Predloženim zakonom uređuje se suradnja Hrvatske sa stalnim Međunarodnim kaznenim sudom (ICC), ali djelomice i s privremenim Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY).
Vlada u obrazloženju zakona ističe da postoje dobri izgledi da privremeni Haaški sud određeni broj predmeta koji se vode pred tim sudom prepusti nacionalnim sudovima država za koje se međunarodna zajednica uvjeri da imaju pravne i stvarne uvjete za pravično i brzo suđenje za ratne zločine.
Prema predloženom zakonu, ustanovila bi se stalna nadležnost četiri županijska suda - u Rijeci, Osijeku, Splitu i Zagrebu - za procesuiranje ratnih zločina, ali se ne isključuje ni pravo drugih sudova da vode takve postupke.
Velike ovlasti daju se Državnom odvjetništvu pa se među ostalim propisuje da će jedan od zamjenika državnog odvjetnika biti imenovan za državnog odvjetnika za ratne zločine, koji će koordinirat i rad policije na otkrivanju zločina i njihovih počinitelja. MUP će također imati poseban odjel za ratne zločine. Zakonodavac propisuje nemogućnost postupanja pred stalnim Međunarodnim kaznenim sudom (ICC) ako se postupak već vodi pred domaćima sudovima.
Propisuje se da će se odredbe zakona koje se odnose na stalni Međunarodni kazneni sud i suradnju s njim, uključujući uhićenje i predaju okrivljenika primjenjivati u odnosu na zločine počinjene nakon 1. srpnja 2002. kada je Rimski Statut ICC-a stupio na snagu. No, odredbe zakona koje se odnose na otkrivanje i progon zločina u Hrvatskoj primjenjivat će se bez obzira na to kada je zločin počinjen, jer ratni zločin ne zastarijeva.
Prema podatcima Ministarstva pravosuđa od 1991. do kraja 2002. za ratni zločin u Hrvatskoj je prijavljeno 4.625 osoba, a optuženo njih 1.648. Izrečene su ukupno 872 presude, u fazi istrage bilo je 849 predmeta, a u 543 slučaja podignute su optužnice za koje još nije donijeta presuda. Neriješeno je 1.392 predmeta.
(Hina) um/bn sšh