PASTRNJAK je porijeklom iz Euroazije, a kao povrće se koristi još od antičkih vremena. Uzgajali su ga stari Rimljani, ali se u literaturi iz tog vremena ponekad pogrešno smatrao bijelom mrkvom. Prije nego što se u Europi pojavio krumpir i preuzeo ulogu glavnog izvora škroba, pastrnjak je tijekom zimskih mjeseci bio iznimno važna namirnica naših predaka.
Europljani su, prije nego što je šećerna trska postala široko dostupna, stoljećima koristili pastrnjak i mrkvu kao zaslađivače. Ovo korjenasto povrće je blisko povezano s mrkvom i peršinom, a bere se u jesen i zimi. Iako je izgledom i teksturom slično mrkvi, ima drugačiji okus. Pastrnjak ima tanku koru boje bijele kave, a obično se prije upotrebe guli. Može se jesti sirov, ali se često kuha, prži ili peče.
Kako ga ukomponirati u jela
Pastrnjak se odlično slaže s drugim korjenastim povrćem poput krumpira, mrkve, korijena celera i repe, a nakon termičke obrade postaje dosta sladak uz izraženu škrobnu teksturu. Pastrnjak u variva možete dodati na isti način na koji biste dodali mrkvu ili krumpir, ali je najukusniji kad se ispeče u pećnici.
U Engleskoj se redovito dodaje mesnim pečenjima i čest je prilog nedjeljnom ručku, a može se pržiti ili peći kao zamjena za pržene krumpiriće. Iako je dostupan tijekom cijele godine na većini tržišta, glavna sezona pastrnjaka je u jesen i zimu jer hladnoća i mraz dodatno ističu njegovu slatkoću.
Može narasti do pozamašne veličine, ali je najbolje izbjegavati velike primjerke jer imaju tvrdo i drvenasto središte. Izbjegavajte one koji su mekani ili smežurani, vrhovi im trebaju biti čvrsti i šiljati, a ako kupite pastrnjak s još pričvršćenim lišćem, ono bi trebalo izgledati svježe i zeleno.
Pastrnjak ogulite te mu odrežite vrh stabljike prije upotrebe. Može se jesti neoguljen, ali će oguljen biti manje gorak te će imati nježniju i ljepšu teksturu.