Olimpijska čuda: Vječni mladić, Noriaki Kasai

Foto:Guliver Images/Getty Images


Sara Takanashi je najveća japanska nada i glavna uzdanica za zlatnu olimpijsku medalju u Sočiju. Njihovo jedino, gotovo izgledno zlato, ako se nešto tako uopće u sportu i može i smije reći. I bavi se skijaškim skokovima. Ova 17-godišnja tinejđerica u svojoj dosadašnjoj karijeri ima već 19 pobjeda u Svjetskom kupu, a ove godine je osvojila dvostruko više bodova od prvih konkurentica. Sara Takanashi je rođena 1996., četiri godine poslije Olimpiskih igara u Albertvilleu 1992. na kojima je debitirao Noriaki Kasai. U Sočiju njen muški momčadski kolega.

Ovo što slijedi je priča o Noriakiju Kasaju, najvećem čudu čitavih Igara u Sočiju. U čitavoj povijesti skijaških skokova bilo je puno neusporedivo slavnijih i trofejnijih skakača. Da ne idemo previše u prošlost prisjetimo se samo jednog  Matia Nykaenena, Jensa Weißfloga, Tonija Nieminena, Janea Ahonena, Simona Ammana, Andreasa Goldbergera... Čak ni i Japanu Kasai nije medaljama i trofejima najovjenčaniji skakač. Kazuyoshi Funaki je zlatniji i uspješniji.

Ipak, dugovječnost u sportu u kojem vladaju klinci i neutaživa glad za natjecanjem te konstantnost sportske ambicije u onom njenom najplemenitijem izdanju, Kasaija pretvaraju u živući simbol olimpijskog duha.  Baš zbog toga, Index ovaj tekst posvećuje baš njemu, Noriakiju Kasaiju.

Često čujemo glupavu frazu u godinama kako godine nisu važne. No, za ovog čudesnog Japanca, zaista ta tvrdnja važi. Ovo su mu već sedme Igre, a i na njih ne dolazi rekreativno, da bi se oprostio na najvećoj svjetskoj sportskoj smotri. Bez obzira što je napunio 41 godinu i bez obzira što se bavi sportom u kojem su mu konkurenti uglavnom golobradi klinci od kojih bi većini mogao biti i otac, Kasai u Soči odlazi pun ambicija te kao jedan od najozbiljnijih kandidata za najsjajnija odličja.

Nedavno, prije mjesec dana, Kasai je pobijedio na letaonici u austrijskom Kulmu letovima od 196 i 197 metara te tako postao najstariji pobjednik Svjetskog kupa u skijaškim letovima.
 Noriaki Kasai je tako oborio rekord svog sunarodnjaka Takanobua Okabea, koji je 2009. godine slavio u Finskoj, točnije u Kuopiju s 38 godina. Kasai je počeo s natjecanjem u Svjetskom kupu 1989. godine, a tada nitko nije mogao pretpostaviti kako će lijepa i uspješna sportska priča trajati sve do dana današnjeg. Svoj prvi veliki naslov svjetskog prvaka osvojio je još davne 1992. godine Haarachovu.

U to vrijeme bio je jedan od najboljih svjetskih skijaša skakača, poznat po svom prepoznatljivom, vizualno i estetski prekrasnom stilu skakanja. u svojoj iznimno dugoj i uspješnoj karijeri ima gomilu pobjeda i hrpe medalja. A vlasnik je i nekoliko rekorda. Drži svjetski rekord za skakače starije od 30 godine sa 224 metra postavljen na Planici 2010. godine. Tada je imao punih 38 godina. Ipak, moramo spomenuti i da karijera Noriakija Kasaija pati za nečim velikim. Fali joj zlato, ono najsjajnije i najvažnije. Ono koje je san svakog sportaša. Olimpijsko zlato.

I tu dolazimo do nevjerojatnog spleta pehova i sportskih nesreća. Momčadsko natjecanje na ZOI u Lillehammeru 1994. ušlo je u anale sporta kao jedna od najzagonetnijih i najdramatičnijih događaja u čitavoj povijesti sporta, ne samo onog zimskog. Reprezentacija Japana u sastavu Noriaki Kasai, Jinya Nishikata, Takanobu Okabe i Masahiko Harada borila se s Njemačkom za zlato. Nakon prve serije razlika je bila neznatna, gotovo da su bili poravnati, a u drugoj seriji sjajnim skokovima Noriakija Kasaija, Jinya Nishikate i Takanobu Okabea Japan bježi na, kako se mislilo, nedostižnu prednost. Ostao je samo još jedan skok.

 

Na zaletištu je bio  Masahiko Harada i bio mu je potreban skok od prosječnih 105 metara za prvo japansko zlato u povijesti. Kako je u prvoj seriji Harada skočio 122 metra ovaj skok je trebao biti samo formalnost, puko odrađivanje onog što je neizbježno. Japanci su već slavili, a veliki Dieter Thoma i Jens Weißflog  samo su tupo i u tišini su zurili u bjelinu oko sebe. Ipak, Harada doskače na šokantnih 97.5 metara i Japan gubi zlato. Prizor Harade kako kleči u snijegu i plače dok njegovi kolege gledaju u nevjerici je najprepoznatljivija slika čitavih ZOI u Lillehammeru. Četiri godine poslije, na Igrama u Japanu,  u Naganu, Kasai nastupa ozlijeđen i nema ga u idealnom timu koji osvaja momčadsko zlato. A da paradoks bude još i veći, za to zlato je možda najzaslužniji baš Harada koji se tako iskupio za glupost četiri godine ranije. 

Kasaiju su ovo već sedme Igre i nedavno se sam zapitao da li je tako postao rekorder: "22 godine nastupa na Igrama, woooow, pa zar to nije nešto? Zar ne bi trebao ući u Guinnessovu knjigu svjetskih rekorda?", zapitao se Kasai.

Ipak, pošto smo si malo dali truda da možemo odgovoriti na pitanje ovog "vječnog mladića", dodati ćemo da ako Kasai i bude upisan u tu knjigu, mjesto će morati dijeliti s ruskim sanjkašem Albertom Demtschenkom. No Kasai Igre u Sočiju ne doživljava kao svoj labuđi pjev. Nikako. "Sedam Olimpijskih igara? Dobro, ali premalo. Želim nastupiti i na osmima", jasan je Noriaki.

Kad je on u pitanju ništa nije nemoguće i treba mu vjerovati. Vječnom mladiću Noriakiju Kasaiju.
 

Pročitajte više