Najbolja redateljsko-glumačka partnerstva: Oni nisu mogli jedni bez drugih

Foto: Profimedia

Nastavljamo listanje unatrag, od 25. do 21. mjesta. Prošlog tjedna smo prošli pozicije od 30. do 26. Ali hajde prvo uvodna riječ...

Kao što nogometni treneri imaju svog kapetana, "produženu ruku" na terenu, tako mnogi slavni redatelji imaju čovjeka za kojeg sa sigurnošću znaju da će sve njihove ideje iznijeti pred kamerom točno onako kako su zamislili. Iz tog razloga nije rijedak slučaj da filmski autori ponavljaju svoje suradnje s glumcima, a naročito je to zanimljivo kad su u pitanju velike zvijezde jer znamo koliko je teško raditi i jedanput s nekom takvom, a kamoli proces ponavljati iznova i iznova.

Ipak, mnogi znalci iza kamere daju bezgranično povjerenje licu koje ih predstavlja i odlučili smo istaknuti neke od najplodonosnijih suradnji tog tipa i rangirati ih po svojoj volji, ali što je moguće objektivnije. Odmah da istaknemo, koliko god bili naklonjeni epizodistima (možda i više nego zvijezdama), ovdje ćemo se prije svega baviti glumcima koji su barem jednom dobili glavnu ulogu kod svojih omiljenih redatelja, a s kojima su imali posla više puta. 

Kao što smo se na prošloj listi (femme fatale) bavili ženama, ovog puta ćemo samo muškarcima, tako da ćemo redatelje i glumice ostaviti za neki drugi put. Dakle, samo partnerstva redatelj-glumac, a prednost imaju oni koji su usko povezani jedni s drugima, otprilike oni čija imena često izgovaramo zajedno.

No dosta priče, uronimo u poredak od 25. do 21. mjesta.

25. Redatelj(i): David Zucker, Jim Abrahams, Jerry Zucker (ZAZ), glumac: Leslie Nielsen

Leslie Nielsen je nekad bio jedan sasvim običan glumac i kada nešto izgovori ozbiljno, ljudi su to shvaćali ozbiljno. Onda se desila kombinacija braće Zucker i Jima Abrahamsa koja je oblikovala parodiju kakvom je znamo u posljednja četiri i nešto desetljeća, a u skladu s tim je i Leslie Nielsen postao - Laurence Olivier parodije.

Titula koja pokojnom Nielsenu u potpunosti pripada, a sve je počelo 1980. u filmu Ima li pilota u avionu kada je rekao: "I am mean it serious - and don't call me Shirley" i više se nikada nije mogao vratiti u onaj status "ozbiljnog" čovjeka koji mu je ranije pripadao, već je svaka njegova rečenica počela zvučati kao parodija, sve zahvaljujući trojci koja je išla pod skraćenicom ZAZ.

Kasnije su Leslieju podarili ulogu Franka Drebina u seriji Police squad, pa Golom pištolju i to je tek lik za anale američke komedije, tako da koliko god ostali članovi ove liste bili načelno ambiciozniji u svojim umjetničkim ciljevima, ništa manje značajna nije suradnja ZAZ ekipe i Leslieja Nielsena koji su prosto stvoreni jedni za druge i, gledajući s ove distance, stvarno boljeg glumca za svoje parodične ekshibicije nisu mogli naći.

Zajednički radovi:

  • Airplane!
  • Police Squad! (serija)
  • The naked gun: From the files of Police squad!
  • The naked gun 2½: The smell of fear
  • Naked gun 33 1/3: The final insult
  • Scary movie 3
  • Scary movie 4

24. Redatelj: Ken Russell, glumac: Oliver Reed

 

Za što god da se uhvatite bilo kod Kena Russella, bilo kod Olivera Reeda, to nosi pridjev "kontroverzno" u sebi, pa je samim tim spoj ova dva čovjeka jedna eksplozija kontroverze koja se prosula na čak devet zajedničkih filmova. Russell je imao slobodan, točnije oslobođen stil kojim je iz djela u djelo šokirao kvazikonzervativne Britance, a Amerikanci često nisu smjeli ni pustiti njegove filmove u eter, dok je Oli Reed logičan odabir za vodeće uloge pošto se nije libio kazati rečenice zbog kojih bi danas vjerojatno završio u zatvoru. 

Alkoholizirano stanje osam dana tjedno je vjerojatno solidno opravdanje za Reeda, dok je Russell svjesno pravio zbrku i vjerojatno najozloglašeniji film koji su zajedno uradili jest Đavoli iz 1971. godine, u kom Oliver tumači čuvenog katoličkog svećenika Urbaina Grandiera optuženog (i spaljenog) za vještičarenje, dok je Vanessa Redgrave grešno senzualna kao časna sestra koja nekim nagonima teško odolijeva.

Scene živih rana iz tog filma će vam zasigurno zauvijek ostati u sjećanju ako nekad odlučite pogledati ovo ostvarenje, ali ne samo one, čitav uradak je doslovce nezaboravan i tko ga propusti, taj je stvarno dosta propustio. Zaljubljene žene i Tommy su možda malo priznatiji filmovi bili u vrijeme izlaska, ali bolji - teško. U svakom slučaju, Reed kao jedan od najprirodnije talentiranih glumaca je prava kičica u rukama ludog Russella i iz ovog tandema su izvučena (ne)djela kakva Britanija nikad nije smjela ponoviti, niti je to mogla.

Zajednički radovi:

  • The Debussy film
  • Always on Sunday
  • Dante's Inferno
  • Women in love
  • The devils
  • Mahler
  • Tommy
  • Lisztomania
  • Prisoner of honor

23. Redatelj: Paul Verhoeven, glumac: Rutger Hauer

Kad smo kod kontroverzi, Paul Verhoeven prvi diže ruku. Jedan od najvećih živih redatelja je svoj put počeo u rodnoj Nizozemskoj, a koga drugog da uposli najpoznatiji nizozemski režiser nego najpoznatijeg nizozemskog glumca. Lijepa stvar je što ni Paul ni Rutger nisu bili popularni u vrijeme početka suradnje, ali su jedan drugom pomogli i dali krila kojima su obojica poslije odletjeli u Hollywood i - prestali surađivati.

Sad je teško procijeniti u kom bi se holivudskom Verhoevenom hitu možda snašao Hauer, kao zavedeni detektiv u Sirovim strastima ili recimo instruktor striptiza u Showgirls, kao Arnold u Totalnom opozivu ili kao RoboCop osobno, u svakom slučaju njih dvojica zapravo jesu jednom surađivali u Americi, bio je to Krv i pijesak iz 1985., no tad se Verhoeven još uvijek nije raspomamio i počeo dokazivati licemjerje i potop američkog društva, tako da je za njegove glavne radove zemljak ipak ostao neiskorišten.

U otadžbini su imali sjajan Turkish delight, koji je kasnije proglašen najboljim nizozemskim filmom XX. stoljeća, a iako nisam stručnjak za ondašnju umjetnost, rekao bih, posve zasluženo. Ni Soldier of Orange niti Spetters nisu za bacanje, a ukupno su šest puta svoje snage udružili ova dvojica majstora koji su za pojmove filmskih dueta na nivou onoga što su Johan Cruyff i Johan Neeskens bili na nogometnom igralištu... i to u slično vrijeme.

Zajednički radovi:

  • Floris
  • Turkish delight
  • Katie Tippel
  • Soldier of Orange
  • Spetters
  • Flesh + blood

22. Redatelj: Richard Donner, glumac: Mel Gibson

Jest George Miller "izmislio" Mela i jest Mad Max nešto najbolje na svijetu, također je sam Mel odlično režirao sebe u Čovjeku bez lica i Hrabrom srcu, ali pravi onaj holivudski vajb Melu Gibsonu i onu karizmatičnu filmsku personu koju prethodno poznajemo mu je ipak podario Richard Donner i umnogome pomogao da se oblikuje. Naravno, prije svega u franšizi Smrtonosno oružje, gdje je Gibson prvi put ekstrovertno poludio kao Martin Riggs za razliku od introvertne grmljavine kakva je bila Max Rockatansky.

Poslije su Donner i Gibson utvrdili gradivo u Mavericku, gdje je Melčina šarmantniji nego ikad, pa i u pomalo podcijenjenoj Teoriji zavjere, koja ima svojih vrhunskih momenata, naravno Mel Gibson je nosilac svakog od njih. Iz spomenutih razloga ovo partnerstvo je više nego dragocjeno, jer tko zna kako bi planet Zemlja danas izgledao da Mel nije takav kakav jest. Sigurno bi bio još tmurnije mjesto za život.

Zajednički radovi:

  • Lethal weapon 
  • Lethal weapon 2
  • Lethal weapon 3
  • Maverick
  • Conspiracy theory
  • Lethal weapon 4

21. Redatelj: Neil Jordan, glumac: Stephen Rea

Rea je jedan od najvećih irskih glumaca otkako se ovaj narod bavi glumom, a to je ponajbolje demonstrirao u remek-djelu Igra plakanja. U pitanju je jedna od mnogih kolaboracija s Neilom Jordanom i vjerojatno najuspješnija. Pomalo je ostao u sjeni Jaya Davidsona i kobaja tvista, ali efekt šoka bi trebao biti prolazan, a kada se sve sabere, Rea je apsolutna pokretna sila tog filma i ostvario je ulogu koja mu je možda trebala donijeti i više od Oscar nominacije te '92. godine. Međutim "Akademija" se morala u nekom trenutku ispričati Pacinu za pljačke i to se slomilo na Stephenovim leđima.

Od drugih Jordanovih radova s njim imamo i Intervju s vampirom, gdje je Rea u tandemu s Banderasom imao odličnu parišku epizodu, pa U snovima, Michael Collins, Butcher boy, Kraj afere, Doručak na Plutonu, ukupno čak 11 (!) naslova i sama ta cifra je više nego dovoljna za ovo visoko mjesto na listi, a posebno je impresivno kad se doda da im suradnja traje otprilike četiri desetljeća.

Zajednički radovi: 

  • Angel
  • The company of wolves
  • The crying game
  • Interview with the vampire
  • Michael Collins
  • The butcher boy
  • In dreams
  • The end of the affair
  • Breakfast on Pluto
  • Ondine
  • Greta

U sljedećem dijelu liste ćemo odškrinuti vrata Top 20 i vidjeti kojih još pet redateljsko-glumačkih parova (profesionalnih, ne emotivnih) slovi za najzaslužnije u filmskom poslu. Vidimo se.

Pročitajte više